″Pčelarima je isplatnije med prodavati na domaćem, nego na stranom tržištu″ | Panorama | DW | 16.02.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

"Pčelarima je isplatnije med prodavati na domaćem, nego na stranom tržištu"

Bosanskohercegovački med je tražena roba. Ne samo na domaćem, nego i na stranom tržištu, a posebno u zemljama Bliskog istoka. Ipak, uvoz je 30 puta veći od izvoza. Kako žive pčelari u BiH?

Bosna i Hercegovina još je ekološki očuvana zemlja, zbog minulog rata i izostanka tvorničkih zagađivača – raj za medonosno bilje i proizvodnju meda, ali i drugih pčelinjih proizvoda. Iako neznatno, pčelarski agro-turizam polako se razvija, posebno na području Trnova i romanijske visoravni, a nešto bosanskohercegovačkog meda može se pronaći čak i na policama njemačkih trgovačkih lanaca.

Veliki Albert Einstein davno je rekao – Nestanu li pčele sa Zemlje, čovjeku, kao vrsti, ostaje još oko četiri godine života. I naučno je dokazano da bez pčela nema oprašivanja, nema ploda, nema hrane, pa onda, u konačnici, ni ljudi.

Pobornik Einsteina je i Kosta Šumar, student završne godine animalne proizvodnje, iz Pala, nadomak Sarajeva, koji svoj ekološki med proizvodi u podromanijskom selu Podmjedenik.

Svjež zrak Romanije, čista voda, nezagađen okoliš, vrijedne pčele i kvalitetan med, uz nešto zarade, mladom Šumaru još su motivi da ne posegne za iseljeništvom i bude dio statistike balkanskog trenda. Naprotiv, nastavio je tradiciju svoga djeda, koji je nedavno preminuo.

Bosnien-Herzegowina Honig Kosta Sumar (DW/N. Penava)

Kosta Šumar student završne godine animalne proizvodnje

„Najprije je počelo iz hobija, dok se nisu stvorili uslovi za ozbiljniju proizvodnju, odnosno 100 pčelinjih društava, koliko danas imamo. Dugoročna želja je 300 društava. Ipak, sadašnjim kapacitetima možemo pokriti trenutnu potražnju, gotovo već na kućnom pragu.“, optimističan je Šumar.

Svakom ambicioznom pčelaru plan je širiti proizvodnju, pa samim time i prodaju. Šumar trenutno, osim meda, proizvodi i matičnu mliječ, propolis, te pergu ili pčelinji hljeb, visoke ljekovitosti, ali i cijene. Trenutno razvija strategiju za proizvodnju pčelinjeg otrova, a dugoročno, kaže, moguće i tzv. api-komore, kao dio agro-turizma, gdje ljudi terapijski izravno udišu čisti zrak iz košnice, tako iscjeljujući cijeli niz bolesti, prije svega disajnih.

Udruživanje pčelara kao opstanak

Usitnjenost posjeda malim pčelarskim proizvođačima često je prepreka, i kvaliteti i kvantiteti njihovog konačnog proizvoda. Zbog toga je adekvatno udruživanje neminovnost.

Evgenije Žolkević, iz Društva pčelara Kantona Sarajevo, pojašnjava stanje – Često se u uvoznom medu, mahom iz zemalja istočne Evrope, pronađe med lošeg kvaliteta ili čak potpuno patvoren med.

„U cilju poboljšanja kvaliteta meda, Savez pčelara Federacije Bosne i Hercegovine organizuje, jednom godišnje, takmičenje za najbolji med – livadski, bagremov, kestenov, lipin, med od žalfije...“, priča Žolkević.

Višegodišnji prosjek prinosa, po društvu, je oko 12 kg, za razliku od manjine pčelara, gdje proizvodnja, po društvu, doseže i do 50 kilograma, a u „dobrim" godinama čak i više. Ipak, takvih pčelara u Bosni i Hercegovini tek je oko 10%.

„Znam da mi ne bismo trebali čekati, nego bismo trebali nuditi i tražiti kupce, ali sve dok je naša proizvodnja mala, izvoz meda pčelarima neće biti interesantan. Čast izuzecima, pčelarima iz Krajine. Oni su posebna priča, pozitivna“, ohrabrujući je Žolkević.

Bosnien-Herzegowina Honig Tijana Muhamedagic (DW/N. Penava)

„Zahvaljujući izvozu na tržišta zemalja Bliskog istoka, za izvozni med, postignuta je prosječna cijena od 18,58 KM ", pojašnjava Tijana Muhamedagić iz Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Kvaliteta meda je bitna, ali kvantiteta nije nevažna

U razmjeni meda s inozemstvom, Bosna i Hercegovina, svake godine, bilježi deficit, budući da je uvoz višestruko veći od izvoza. Prema različitim analizama, na svakih 30,5 kg uvezenog meda, izveze se tek 1 kg domaćeg.

Iako se radi o proizvodu koji je, od prije nekoliko godina, moguće izvoziti i u Evropsku uniju, te za koji su, u međuvremenu, osposobljene domaće laboratorije, za ispitivanje, sortiranje i certificiranje, u Sarajevu i Mostaru, to nije bitno promijenilo odnos izvoza i uvoza, podmirujući tako tek oko 30% potražnje za medom u Bosni i Hercegovini. Ipak, npr. Bliski istok značajno je tržište bosanskohercegovačkog meda.

„Zahvaljujući izvozu na tržišta zemalja Bliskog istoka, za izvozni med, postignuta je prosječna cijena od 18,58 KM (op. a. oko 9,50 eura), dok se kilogram uvoznog meda, uglavnom iz Srbije i Hrvatske, plaća, u prosjeku, 7,43 KM (op. a. oko 3,80 eura)", pojašnjava mr. sc. Tijana Muhamedagić iz Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine (VTK BiH).

Bez brenda nema rasta izvoza

Stručnjaci Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu naglašavaju da kvalitetan proizvod, s konkurentnom cijenom, treba biti adekvatno i brendiran, odnosno prepoznatljiv i autentičan, posebno za inozemna tržišta, te mu se i tamo treba vjerovati.

Prof. dr. sc. Snježana Brkić vodeći uzrok malih količina bosanskohercegovačkog meda u izvozu vidi upravo u nedovoljnoj lokalnoj proizvodnji, čak i da podmiri svoje domaće tržište.

„Evidentna je velika razlika u cijeni domaćeg meda, u odnosu na uvozni. Smatra se da je ta razlika prevashodno posljedica razlike u kvalitetu. Visokokvalitetan domaći med, uz smanjenu ponudu, postiže, u prosjeku, dvostruko višu cijenu od stranog meda. Pri tim malim količinama proizvodnje, koje se plasiraju, uz visoku cijenu, pčelarima se više isplati da svoj proizvod prodaju na domaćem, nego na stranom, tržištu", ističe Brkić.

Bosnien-Herzegowina Honig Snjezana Brkic (DW/N. Penava)

Snježana Brkić: Pčelarima se više isplati da svoj proizvod prodaju na domaćem, nego na stranom, tržištu.

Osim toga, profesorica Brkić naglašava važnost orijentiranja na određeni segment stranog tržišta, a ne masovan izvoz po niskim cijenama.

„U procesu izgradnje takvog brenda, koji se ne gradi na isti način kao brend kompanije, već je povezan sa geografskim oznakama porijekla, i njegovoj promociji, neophodna je pomoć odgovarajućih državnih institucija“, zaključuje Brkić, uz pošalicu da je često sklona reći: " 'Zemlja malina i smilja' lijepo zvuči, ali se, za sada, kod nas, od toga, teško može dobro živjeti, više preživljavati".

Kosta Šumar, s početka priče, naglašava važnost sklada prirode i pčela, kao dio nje. Tako je pčelinje oko sposobno prepoznati tek tri boje – bijelu, plavu i žutu, pa Šumar ima namjeru sve svoje košnice prilagoditi pčelama, a u VTK BiH kažu da je njemačko oko, ali i nepce, itekako radoznalo prepoznati kvalitetan bosanskohercegovački med, posebno na sajmovima hrane i pića, kao što su Anuga u Kölnu, ProWein u Düsseldorfu, te BioFach u Nürnbergu, najveći i najprestižniji sajam ekološke hrane na svijetu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije