Oštri napadi na izbjeglice kršćane

Ta majka četvero djece iz Afganistana je imala tek 38 godina i od 2011. je živjela u Njemačkoj. Ta bivša muslimanka je prije više godina prihvatila kršćansku vjeru i angažirala se u pomoći izbjeglicama u njenoj protestantskoj crkvenoj zajednici u Prienu na Chiemseeu (Chiemsko jezero) u Bavarskoj. Nitko od njenih prijatelja nije mislio niti da bi to moglo biti moguće što se onda dogodilo: jedan 29-godišnji izbjeglica, također iz Afganistana, ju je nožem ubio na ulici, pred očima njene djece.

Naravno da je to odmah bilo izuzetno osjetljivo pitanje pa je i policija bila veoma oprezna u izjavama: objavili su da je ubojica bio "psihički labilan" i na određenoj terapiji. Na jasno pitanje, da li je motiv bio vjerske prirode, bavarska policija je objavila kako je to "moguće." Jer ubojica je bio poznat kao "veliki vjernik".

Uplašeni i muslimani

Dok istraga u ovom slučaju još traje, prošlog tjedna je žrtva i pokopana pod znakom križa (na naslovnoj fotografiji). Već na samom pogrebu je evangelički župnik Karl-Friedrich Wackerbarth rekao kako su mu dolazili i muslimani da bi mu se ispričali zbog tog zločina. Izrazili su i nadu da to sada neće biti povod za netrpeljivost prema svim muslimanima i kazali da, iako vjerski dužnosnici u njihovim domovinama možda i propovijedaju drugačije, muslimani u Njemačkoj nikome neće prijetiti smrću ako poželi s islama prijeći na kršćanstvo. Župnik Wackerbarth je potvrdio i kako ne zna za takve slučajeve u njegovoj okolini, ali i dodaje kako "postoji opasnost da se sada stvori razdor između naših kultura i vjera."

Svakodnevica u izbjegličkim centrima, međutim, izgleda drukčije. Još od 2015. se redaju izvješća o kršćanima među izbjeglicama koje se verbalno, ali i tjelesno napada. Iako je i izbjeglica u prihvatnim centrima sada manje, pa je i manje napetosti, još uvijek takvi konvertiti među azilantima, kako se navodi, doživljavaju sramotne situacije. Na zidu jedne zgrade u kojoj su stanovale pogođene osobe je stajalo: „Vrijeme je da se pobiju nevjernici". Ili im je čak onemogućen pristup zajedničkim prostorijama poput kupaonice ili kuhinje s porukom: "Nečistima je tu zabranjen pristup". Puštaju im se glasne snimke muslimanske molitve, a moraju slušati i primjedbe ako žene ne nose marame ili ako nose lančić s križem. Ima i slučajeva napada nožem i uvijek iznova prijetnji smrću.

Tek vrh ledenog brijega?

U Hannoveru u centru za pomoć izbjeglicama iz Irana je poznat slučaj da je jedan mladić bio toliko zlostavljan u školi da mu nije preostalo drugo nego da ode iz nje. Evangelički župnik iz berlinske četvrti Steglitz Gottfried Martens se tuži da se takve osobe, čak i kad podnesu kaznenu prijavu zbog takvog ponašanja, "ne uzima zaozbiljno" u njihovoj tužbi. Već prošle godine su i predsjedatelj njemačke (katoličke) Biskupske konferencije Reinhard Marx i predsjednik vijeća Evangeličke crkve Njemačke Heinrich Bedform-Strohm upozorili kako ima zastrašivanja i nasilja protiv kršćana među izbjeglicama. Glavne crkve te slučajeve shvaćaju veoma ozbiljno, kako ističu, ali i oni govore tek o "slučajevima" napominjući kako se zapravo ne zna pravi razmjer tih izraza netrpeljivosti.

Kršćanska organizacija za pomoć "Open Doors" tvrdi kako nema riječi o "usamljenim slučajevima", kaže njihov glasnogovornik Ado Greve. Ova organizacija i inače pomaže vjernicima u zemljama gdje je opasno biti kršćanin i zapravo nisu očekivali da će se morati baviti i Njemačkom. Kad pritužbe o diskriminaciji kršćanskih izbjeglica nisu prestajale stizati, organizacija je nastojala prošle godine sama doći do pravih statistika. Prvi pokušaj je kritiziran zbog slučajeva koji se navodno ne mogu dokazati, kao što im se predbacilo i da nisu koristili ozbiljnu metodiku. Međutim, u listopadu 2016. je organizacije „Open Doors" predstavila rezultate najopsežnijeg ispitivanja kojeg su proveli među izbjeglicama i kršćanima među njima.

Rezultat je porazan: "56% upitanih tvrdi da su već bili tjelesno napadnuti, 83% ih tvrdi da su više puta bili napadnuti na različite načine", kaže Ado Greve. I tu im je prigovoreno kako njihovi rezultati počivaju "samo na 750 razgovora" koje su vodili, ali glasnogovorniku ove kršćanske organizacije je na to odgovorio: "Pa koliko slučajeva mora biti da to više ne budu 'usamljeni slučajevi'? Više od 500? Više od 1000?" To je nepotrebna i povrh toga ponižavajuća rasprava, kazao je on i poručio da je svaki pojedini slučaj jedan previše. Osim toga, istaknuo je Greve, organizacija „Open Doors" tom ispitivanju nije ni prišla s namjerom da ono bude reprezentativno. Nije čak niti odlučujuće koliko nasilja je doista izvršeno: već i prijetnja smrću uzrokuje golemu štetu među ljudima, kaže Ado Greve, jer u zemljama iz koje potječu i počinitelji i žrtve se zna da se tako nešto uopće ne govori ako se to ne namjerava i provesti.

Nijedne presude

Organizacija "Open Doors" je ispitala kršćane uglavnom iz Irana (304 ispitanika), Sirije (263) i Afganistana (63). Napadači su bili kako zemljaci tako i pripadnici drugih etničkih skupina. Pritom je evidentno da baš niti u jednom slučaju podnesene krivične prijave nije došlo do neke presude.

Stoga se nastojalo djelovati na političkoj razini, poručuje se iz ove organizacije, ali je jedino njemačka pokrajina Hessen poduzela određene korake kako bi smanjila broj takvih incidenata - na primjer povećala je broj čuvara i prevoditelja koji su i sami kršćani u smještajima za izbjeglice. Dalje se ističe kako su povjerenici za useljavanje u policiji i drugim državnim službama posebno senzibilizirani za takve konflikte. Greve dodaje kako su i same te mjere već stvorile dosta povjerenja i bolje razumijevanje: "I dalje ćemo kročiti tim putem."