Mladi u Alžiru - Otići ili ostati?

Blato neprijatnog mirisa, tezga do tezge na pijaci u Bab el Ouedu, prenaseljenoj problematičnoj četvrti na obodu luke u Alžiru. Kako bi se nešto zaradilo prodaju se cipele, kajsije, korijander... A Torči Šafar, koji već deset godina pokušava da se prebaci u Španiju, na ovoj pijaci prodaje sardine. "Svaki put sam, kada sam kretao za Evropu, bio uhvaćen", priča on. "Jednom sam čak dobio i zatvorsku kaznu zbog ilegalnog prelaska granice." No, ovaj suvonjavi 38-godišnjak želi ponovo da pokuša jer njegova trojica braće su već u Evropi.

Šengenska viza za 6.000 evra?

Sada skuplja novac za novi pokušaj. Krijumčarima treba da plati 1.500 evra. Više ne može da izdrži u premalom stanu u kojem živi zajedno s roditeljima i drugom dvojicom braće. Drugim građanima je vlada dala stanove, ali je on uvijek ostajao praznih ruku. Šafar još priča kako se može kupiti i viza za Šengenski prostor, ali vizu koja košta 6.000 evra on sebi ne može priuštiti. Ove navode nismo u stanju da provjerimo. Situacija na terenu potvrđuje da nije samo naš prodavac sardina taj koji želi u Evropu.

"O, da, mnogi žele u Evropu, prije svih mladi. Za njih je to budućnost, sloboda, dobar život, lijepa žena, velika kuća, dobar posao - sve što je potrebno za srećan život", priča Adžub.

No, ne vjeruju ipak svi da je Evropa raj. Azidin, mladi preduzetnik, studirao je u Francuskoj. Tamo živi oko milion Alžiraca. Ali, Azidin se vratio u Alžir, bez obzira što je u toj zemlji svaki četvrti mladi čovjek bez posla. "Ljudi koji žele da emigriraju u Evropu vjeruju da će tamo naći nešto čega tamo nema. Tamo nema više mogućnosti." U Alžiru bi još mogao nešto i izgraditi, kaže.

"Zvijezda juga"

Slično na situaciju gleda i 28-godišnji Muhamed Aguđil. Srećemo ga kasno uveče u bašti Francuskog kulturnog instuta - jedno od rijetkih sastajališta mladih u Alžiru. Kako bi bolje zastupao interese svoje generacije, ovaj sociolog je sa prijateljima uspostavio mrežu "Zvijezda juga". Dvije trećine stanovništva u Alžiru mlađe su od 30 godina. Ali, Muhamed kaže, njihova riječ ne vrijedi ni u politici ni u porodici. "Ne radi se tu samo o novcu, novac se može zaraditi, ovdje se radi o nezavisnosti", kaže on.

On poznaje 40-godišnjake i 50-godišnjake sa ženom i djecom koji žive kod roditelja - prije svega model Evropa za djevojke znači ličnu slobodu koju kod kuće nikada ne bi mogle ostvariti. "Za mladića koji je samac, ovdje je skoro nemoguće iznajmiti stan", kaže Muhamed.

Muhamed dobro zarađuje. Zaljubljen je i želi uskoro da se vjenča. Gdje će živjeti sa budućom suprugom još uvijek ne zna, ali jedno sigurno zna: rizikovati život da bi se domogao Evrope, to za njega ne dolazi u obzir.