1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Historija useljavanja u Izrael

Naomi Conrad
14. maj 2018

Izrael je osnovan kao zemlja Jevreja, na što, još od samog osnivanja, ukazuje i Zakon o useljavanju. No, nekima od njih su i danas vrata zatvorena.

https://p.dw.com/p/2xWeh
Israel Feier Unabhängigkeitstag Tel Aviv
Foto: Reuters/A. Cohen

Prije sedamdeset godina, 14. maja, kada su se britanske snage povukle iz Palestine, a David Ben-Gurion pročitao proglašenje nezavisnosti Izraela, Moshe Zimerman je stajao na balkonu, zastava nove države bila mu je u ruci. Danas, sedam decenija kasnije, on nije siguran da li se zapravo može sjetiti toga dana. Možda su se priče njegove porodice i stara fotografija, na kojoj je on još dječak, spojile kako bi stvorile sliku koju on ima u mislima. Zimmermann je historičar i zna da sjećanja ponekad mogu biti varljiva.

Tada su, jasno je, Jevreji slavili osnivanje sopstvene države, na koju su tako dugo čekali. A danas, nakon 70 godina i mnogo ratova? Treba li se sjećanje na osnivanje države obilježavati  tako velikim slavljem? Moshe Zimmermann za trenutak zastaje, a zatim kaže: "Ono što jednima predstavlja radost za druge je bol."

Za jevrejski narod, taj dan je bio "svakako razlog za slavlje", kaže ovaj historičar emeritus sa Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu, koji se dugo školovao u Njemačkoj. Zato što je tada, nakon nezamislivih užasa Holokausta i Drugog svjetskog rata, Izrael predstavljao utočište za sve one koji su nekako uspjeli preživjeti i tokom rata izgubili povjerenje u svoje stare domovine. Tokom tih prvih godina su mnoge izbjeglice dolazile iz Evrope. Mnogi su mjesecima boravili u tranzicionim kampovima.

Gründung des Staates Israel 1948 Premierminister Ben-Gurion
Premijer David Ben-Gurion je 14. maja 1948. pročitao proglašenje nezavisnosti IzraelaFoto: picture-alliance/dpa

Tokom prvih godina su dominirali istočnoevropski Jevreji 

Ali, nisu svi tada imali razloga za slavlje, ističe Zimmermann: "Stanovnici Palestine su zbog toga ispaštali". Za njih je taj dan značio početak njihovog izbjeglištva - i njihovog protjerivanja. Neposredno nakon osnivanja, susjedne arapske zemlje su Izraelu objavile rat, iz koga je mlada država 1949. uspjela izaći kao pobjednik. Taj trijumf je išao ruku pod ruku sa "masovnim prisilnim iseljavanjem" iz zemlje, kaže njemačko-izraelska historičarka Tamar Amar-Dahl. Rezultat: 750.000 Palestinaca koji su protjerani ili su izbjegli do kraja rata. Za Amar-Dahl, koja predaje na Freie Univerzitetu u Berlinu, oni su "ultimativne žrtve" historije.

Israel Moshe Zimmermann
Moshe ZimmermannFoto: DW/N. Sharon

Ono što je preostalo bila su rijetko naseljena područja na kojima je, prema Zimermanu, živjelo je oko pola miliona Jevreja i 100.000 Arapa. Skoro 90% tih Jevreja bili su evropski Jevreji, a većina njih je pak došla iz istočnoevropskih zemalja. Oni su, kako ističe ovaj historičar, u zemljama svog porijekla doživjeli veoma agresivan, često antisemitski nacionalizam početkom 20. stoljeća: "Tada je u nacionalnoj reakciji Jevreja nastala želja za odbranom, čak i za upotrebom sile". Zimmerman je govori o jevrejskom "ratobornom" nacionalizmu, koji su useljenici donosili sa sobom i koji je od tada dominantan.

"Averzija" protiv nejevrejskih izbjeglica?

Zimmermann, kao i Amar-Dahl, opisuju državu koja izražava dobrodošlicu jevrejskim useljenicima, koja ih je aktivno vrbovala i nastavlja ih vrbovati do današnjeg dana. Ipak, Izrael se naspram drugih izbjeglica i migranata postavio neprijateljski. "Postavljena je granica: spremnost na prihvatanje odnosila se samo na Jevreje", kaže Zimmermann. To je, prije svega, pogodilo Palestince, koji se već generacijama nadaju povratku u svoju domovinu.

Pogodilo je to također i izbjeglice iz Afrike, koje su tražile utočište u Izraelu. Najveći broj njih dolazi iz izolovane Eritreje u istočnoj Africi. Njih je, kako kaže Zimmerman, jevrejska država dočekala sa "averzijom". Između 40.000 i 60.000 takozvanih "ilegalnih izbjeglica iz Afrike" trenutno živi u Izraelu - često prisilno u izbjegličkim kampovima. To su ljudi koje premijer Benjamin Netanjahu naziva "uljezima". Izrael se, kako Netanjahu voli naglašavati, trudi da ih se riješi. Iako Izrael nije teokratija, ali je zemlja, kako ističe historičarka Amar-Dahl, koja se podrazumijeva jevrejskom i prije svega za Jevreje. "To je državni rezon."

Israel Feier Unabhängigkeitstag Tel Aviv
Zimmermann vjeruje da će Jevreji, koji se u Evropi više ne osjećaju sigurnima, radije emigrirati u Kanadu ili Sjedinjene Države, nego u IzraelFoto: Reuters/A. Cohen

Jevreji su od samog osnivanja države dobrodošli. Ovo se definiše u takozvanom Zakonu o povratku, koji osobama jevrejskog porijekla dozvoljava useljavanje u Izrael. Tokom 1950-ih i 1960-ih, mnogi Jevreji iz Sjeverne Afrike, Iraka, Egipta i Irana preselili su se u Izrael. Njihovi razlozi, objašnjava Amar-Dahl, su višestruki. Neki su imali religiozno motiviranu želju da se presele u jevrejsku zemlju. Druge je podstakao strah da bi sukobi između Izraela i okolnih arapskih država mogli ugroziti njihove živote i status. "Naravno, arapski nacionalizam pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća je pružio značajan podsticaj imigraciji mnogih arapskih Jevreja u Izrael", dodaje Amar-Dahl.

Imigracija je promijenila zemlju, kaže Zimmermann, jer je društvo, kojim su dominirali evropski useljenici i izbjeglice, postalo šarenije. Od sredine 1960-ih je oko polovine izraelskog stanovništva bilo  afro-azijskog porijekla.

Više useljeničkih talasa

Tokom 1990. uslijedila je nova "revolucija u demografiji": Sovjetski Savez je Jevrejima zabranjivao iseljavanje. Međutim, nakon kolapsa SSSR-a, oko milion Jevreja iz tog regiona se preselilo u Izrael - i ponovo promijenilo zemlju: od osam miliona današnjih Izraelaca, svaki osmi dolazi iz bivšeg Sovjetskog Saveza, procjenjuje Zimmermann. To su ljudi koji sa sobom donose sopstvenu kulturu i jezik, koje nastavljaju njegovati: Tako se često na ulici može čuti ruski jezik, kaže Zimmermann, jer su mnogi od tih novih građana Izraela manje voljni da uče hebrejski, nego što su to bili raniji useljenici.

Tamar Amar Dahl Schriftstellerin Autorin Biographie Schimon Peres
Tamar Amar Dahl Foto: Björn Duddeck

Doživljava li Izrael sada još jedan talas useljavanja, ovaj put evropskih Jevreja, koji bježe od rastućeg antisemitizma u Evropi? Zimmermann umiruje: „Antisemitizam postoji u Evropi, nema sumnje, ali useljavanje u Izrael još uvijek nije toliko veliko, koliko bi to izraelska vlada željela prikazati. Sve ostalo je izraelska propaganda.“ Zimmermann vjeruje da će Jevreji, koji se u Evropi više ne osjećaju sigurnima, radije emigrirati u Kanadu ili Sjedinjene Države.

Razlog: "Primamljujuća snaga Izraela je izblijedjela", kaže Zimerman. Izrael se nalazi u stalnom sukobu sa susjednim državama, a Evropa više nije uporediva sa poslijeratnim kontinentom, na kome bi veliki dijelovi privrede, ali i društva, morali biti obnovljeni. Amar-Dahl ukazuje na razvoj bliskoitočnog sukoba od prelaska u novi milenijum i nabraja Drugu Intifadu, ratove u Gazi i rat sa Libanom. Tu bi se mogao dodati i sirijski sukob, kao i onaj sa Iranom. Ova historičarka kaže da nije ubijeđena da je Izrael zapravo toliko sigurna luka, kao što je to bila u godinama svoga nastajanja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android