Oproštaj od britanskog princa njemačkog porijekla

Djelovao je kao da je došao iz nekog drugog vremena. Nije se baš uvijek držao protokola. Nijemac Filip na dvoru Vindzora - zvanično vojvoda od Edinburga - decenijama je „politički nekorektno" pratio britanski dvor. Ono što je za neke bilo razlog za kritiku, za druge je bilo korisno.

Njegova svekrva, kraljica mama u početku ga je zvala „Hun" (nomadski, ratnički narod) - i to ne samo iz šale. Jer, 1947. samo dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, brak Filipa njemačkog porijekla sa Elizabetom, koja je kasnije postala kraljica, smatrao se izuzetno osjetljivom temom za britansku kraljevsku porodicu.

- pročitajte i ovo:  100 godina kraljevske kuće Windsor

Najbolja sporedna uloga

Formalno, Filip je bio danski i grčki princ, ali i Nijemac. Njegovi sunarodnici su bacali bombe na Vestminstersku opatiju, crkvu u kojoj se 20. novembra 1947. oženio Elizabetom. On, princ bez zemlje i kuće. Ali za Elizabetu je on bio gospodin, džentlmen.

Princ Filip je pronašao i zauzeo male niše koje mu je strogi protokol - kao mužu uvijek na korak iza kraljice - omogućavao. Nije koristio samo humor da ispuni vjerovatno najveću sporednu ulogu koju mu je dao brak - ponekad bi i puklo, naročito verbalno.

Kancelara Helmuta Kola je na sajmu u Hanoveru 1997. pozdravio riječima: „Dobar dan, gospodine kancelare rajha".

A zabilježeno je i da je vozeći kraljevsku limuzinu na primjedbu sa zadnjeg sjedišta da ne vozi tako brzo, odgovorio da će da stane, ako ne prestanu kritike i da bi osoba koja mu se obratila mogla da ode pješke kući. Poslije toga je zavladala grobna tišina. Jer te riječi su bile upućene njegovoj supruzi, kraljici Elizabeti.

Podnosio je sudbinu sa ironijom

Ali, princ Filip ovladao je i umijećem diskretne ironije. „Moja supruga je doktorirala na filozofiji, mnogo je važnija od mene", rekao mu je jedan čovek iz Australije. „I mi imamo takav problem u našoj porodici", uzvratio mu je Filip. 

Filip je morao mnogo toga da istrpi. S obzirom da je bio pola Nijemac na početku nije uživao povjerenje.

Kada je 1956. pokrenuo program stipendiranja za mlade, tadašnji britanski ministar obrazovanja David Ekles javio mu se zlim riječima: „Čujem da želite da osnujete Hitler-jugend".

Mješavina uzornog ponašanja i verbalnih ispada bila je njegov zaštitni znak. Kao suprug kraljice, postavio je nove standarde i pružio britanskoj kraljevskoj porodici visok nivo zabave. Za mnoge je bio prijatan kontrast savršenoj kraljici, koja je oličenje posvećenosti svojoj dužnosti i povučenosti.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu