1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Opozicija u Srbiji: revanšizam ili lustracija?

Ivica Petrović
24. juni 2021

Dio opozicionih stranaka promoviše ideju političkog revanšizma nakon pada režima Aleksandra Vučića. Da li je to legitimna i pozitivna politička akcija ili promašena ideja koja učvršćuje autokratiju?

https://p.dw.com/p/3vN53
Vuk Jeremic - ehemaliger Außenminister von Serbien
Foto: Getty Images/AFP/D. Emmert

Opozicione stranke, prije svega Narodna stranka (NS) Vuka Jeremića, kao važan dio svog programa navode politički revanšizam prema pripadnicima i pomagačima režima Aleksandra Vučića. Iako čelnici te stranke navode da je riječ o revanšizmu zasnovanom na zakonu i pravnim normama, primijećeno je da insistiranje na takvoj retorici ima puno negativnih konotacija, i da baš taj termin više zvuči kao prijetnja osvetom, nego kao dio legitimne političke borbe.

Potpredsjednik Narodne stranke Zdravko Ponoš ipak objašnjava da „revanšizam zasnovan na pravu i zakonu nije ništa u poređenju s onim što Narodnoj stranci radi vlast", dok predsjednik Pravnog savjeta Narodne stranke Vladimir Gajić kaže „da ta stranka obećava Srpskoj naprednoj stranci (SNS), Socijalističkoj partiji Srbije (SPS) i Srpskoj radikalnoj stranci (SRS) da će im po promijeni vlasti na osnovu zakona biti zabranjen rad“.  

Dragan Đilas
Dragan ĐilasFoto: picture-alliance/dpa/B. Pedersen

Novi krug nasilja?

Nešto terminološki obazriviji su pripadnici Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa, koji u svom „Planu za dan poslije" govore o procesu lustracije koji će biti pokrenut nakon smjene sadašnje vlasti. S jedne strane moguće je da u Narodnoj stranci smatraju kako je termin lustracija potrošen i mlak, i da revanšizam bolje zvuči kod nezadovoljnih građana, ali kako za DW upozorava novinar Nedim Sejdinović, tu postoje brojne zamke:

„Sigurno je da Narodna stranka cilja na onaj dio građana koji su sa izvjesnim pravom ogorčeni i bijesni na sadašnju vlast zbog zloupotrebe Ustava, institucija, zakona, kriminalizacije društva, svakodnevnog ponižavanja, užasne medijske slike i enormnog bogaćenja pripadnika vlasti. Ali, nisam siguran da je to pravi put, jer takva retorika sa opozicione strane na velika vrata uvodi jezik netrpeljivosti i mržnje, i plašim se da to može da nas uvede u krug nasilja iz kojeg je veoma teško izaći“, ističe Sejdinović.

Nesrećno izabran termin

Revanširati se nekome znači uzvratiti istom mjerom, primjećuje za DW Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku. A „to znači da ćete vi raditi isto što i Aleksandar Vučić“.

„Mislim da je to nesrećno izabran termin“, nastavlja Popović, koji nam samo ukazuje na jedan mnogo dublji problem: „To nam govori da je, zahvaljujući prije svega režimu Aleksandra Vučića, politička scena u Srbiji uništena. Ako su to glavne teme, i ako se stranke tako ponašaju, to je znak da smo na samom dnu nekog bazičnog demokratskog uređenja, i da je sada i ono ugroženo“.

Režimsko zbijanje redova

Ako se uzmu zdravo za gotovo tvrdnje SNS da imaju 700.000 članova, i ako se tome dodaju članovi njihovih porodica i simpatizeri, sasvim je moguće da pozivi na revanšizam izazovu još veću mobilizaciju i grčevito držanje za vlast Naprednjaka. Prijetnje revanšizmom možda mogu dovesti do još veće režimske kompaktnosti usljed „prijetnje opozicije da će nas juriti po ulicama“, kako se često upozorava u režimskim medijima.

Nedim Sejdinović smatra da takav rizik svakako postoji: „Moguće je da se oni zbog toga još snažnije grupišu, jer će biti zabrinuti da neće biti ugroženi samo njihovi sadašnji interesi već i njihova budućnost. Ali, moguć je i drugačiji efekat – da jedan broj građana koji su uz SNS ne iz ubjeđenja nego iz neke inercije, počnu da razmišljaju da li je to bila prava odluka“, naglašava Sejdinović.

Dragan Popović ističe da „pozivi na revanšizam idu na ruku radikalizaciji političke scene na kojoj Vučić radi sve vrijeme“. 

Aleksandar Vučić
Aleksandar VučićFoto: Reuters/G. Fuentes

„Siguran sam da njemu apsolutno odgovara da to bude što radikalnije, i da ljudi budu što uplašeniji. Vučić vlada strahom i ako vi sada kao jedna opoziciona stranka na to dodajete još straha, neizvjesnosti, pa recimo i prijetnji, bez obzira što tvrdite da će sve to biti uz poštovanje zakona, mislim da sve to ide na ruku daljem učvršćivanju autokratskog režima i urušavanju demokratskih institucija“, napominje direktor Centra za praktičnu politiku.

Propušten „lustracioni voz“

Srbija je nakon 5. oktobra 2000. godine donijela Zakon o lustraciji, ali on nikada nije doživio svoju primjenu u praksi. Kako su istakli pojedini čelnici DOS-a, u Srbiji nikada nije bilo političke većine kako bi se sproveo proces lustracije. Pitanje koje se sada nameće glasi: na kojim osnovama opozicija gradi optimizam da bi se taj proces mogao izvesti nakon pada režima Aleksandra Vučića. Da li je stoga šansa za ozbiljnu lustraciju nepovratno propuštena?

Nedim Sejdinović primjećuje da „stepen zloupotreba koje sprovodi ova vlast izaziva zaprepašćenje, i tu zaista postoji prostor za lustraciju i preispitivanje perioda od dolaska SNS na vlast 2012. godine. Sasvim je drugo pitanje da li će ikada biti toliko političke moći i klime u društvu da bi tu lustraciju bilo moguće sprovesti“.

Lustracija je ponekad nužna?

Dragan Popović takođe ne isključuje mogućnost da razvoj događaja praktično nametne potrebu za lustracijom.

„Moguće je da dođe do neke vanredne situacije, koja bi dovela ne samo do mogućnosti nego i neophodnosti da vi nekakvim malo radikalnijim mjerama raščistite političku situaciju. I u teoriji i u praksi vi ponekad morate da spriječite neprijatelje demokratije da sruše demokratiju. To ipak zahtijeva ozbiljno ustrojeno društvo, jake institucije, to mora pažljivo da se radi – jer vi lustracijom ne smijete da kršite nečija ljudska prava – i jednu jaku i ozbiljnu političku elitu, ali ja mislim da smo mi veoma daleko od toga“, zaključuje Dragan Popović.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu