1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Opasnost „crne nule“ za njemačku privredu

23. decembar 2019

„Ako Tramp opet pobijedi…može se desiti da to budu posljednji pravi izbori u Americi“, kaže američki nobelovac i ekonomista Pol Krugman. On smatra da bogate treba više oporezovati, a da država mora prestati sa štednjom.

https://p.dw.com/p/3VGfT
Paul Krugman, Wirtschaftswissenschaftler & Nobelpreisträger
Foto: picture-alliance/dpa/Y. Kolisidis

DW: Njemačka je opsjednuta takozvanom „crnom nulom", prema kojoj državni izdaci i prihodi smiju u zbiru dati jedino nulu ili višak. Da li je to pravi put u budućnost?

Pol KrugmanEkonomija u Njemačkoj biva održavana u životu samo na osnovu enormnih spoljnotrgovinskih suficita. Kada to ne bi uspijevalo njemačka privreda bi bila na niskim granama. Možda to funkcioniše u Njemačkoj, ali ne mogu sve zemlje da ostvare tako gigantski suficit. Uspjeh Njemačke na izvjestan način oduzima potražnju u ostatku svijeta. Uprkos dobrim statistikama o zaposlenosti i prihvatljivom rastu i Njemačka stenje pod sve starijom, škripavom infrastrukturom. Potrebne su velike investicije. Vi (u Njemačkoj) ste lošije održavali infrastrukturu i od nas (SAD) – a to jedva da je zamislivo. Istovremeno, tržište želi da ulaže novac, čak i s negativnim kamatama. „Crna nula“ nije čak ni za Njemačku dobra. Ona doduše ne proizvodi nezaposlenost, ali sprečava investicije u budućnost.

Njemačka vlada upravo interno raspravlja o tome da li treba odbaciti „crnu nulu" i investirati u infrastrukturu, kao što predlažu Socijaldemokrati. Da li je to pravi put?

To bi sigurno pomoglo. Pa to je očigledno. Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država radi se o tri vrste investicija: Investicije u budućnost, dakle u infrastrukturu, ali i u obrazovanje, dječiju ishranu i slično. Kako da platimo to? Odgovor glasi: nikako! Ispravno je zadužiti se ako to društvu u budućnosti donese veliku dobit. To bi trebalo da uradi Njemačka. Međutim, postoje i drugi programi koji koštaju, pa bi ih trebalo finansirati malim podizanjem poreza. Svi moraju da daju doprinos.

Osim toga, postoje stvarno velike investicije. S njima je teže. Ali postoje dobri razlozi da se tvrdi kako cijeli razvijeni svijet premalo investira. Javni sektor investira premalo. A razvijeni svijet može da pozajmljuje novac uz niske kamate. Mi, naprosto, to treba da uradimo.

Američki deficit u međuvremenu skoro da kipi izvan okvira. Zašto ste tako opušteni?

Naš deficit je naglo porastao, ali nema indicija da to proizvodi probleme na tržištu akcija. Aritmetika dugova nije loša, oni se na neki način isplate. Meni smeta što mi taj deficit imamo iz pogrešnih razloga. Dali smo velikim koncernima poreske olakšice, a oni su taj novac uzeli i nisu investirali. Ako se zemlje zadužuju u sopstvenoj valuti, kao SAD i Njemačka, onda mogu da imaju velike dugove bez finansijskih problema. Japan ima deficit od 200 procenata svog bruto nacionalnog proizvoda. I negativne kamate.To ne spada u 50 stvari koje me najviše brinu.

U Njemačkoj je velika tema povećanje poreza za bogate. U Vašoj zemlji se ti porezi upravo smanjuju. Koji put je bolji?

Ja bih povećao taj porez za bogate, svuda. Ne zbog deficita, već zbog stvari koje moraju da se plate. To je važan izvor prihoda. Ali i zato jer se naše društvo cijepa zbog sve veće nejednakosti prihoda – to je daleko više od ekonomije. Ne radi se samo o tome da bi nam novac bogatih baš dobro došao. Postajemo društvo u kojem mala grupa bogatih ljudi više ne živi u istom materijalnom i finansijskom univerzumu kao svi mi ostali. To je zaista loše za društvenu koheziju. Tako su to ranije vidjeli i umjereni političari u Americi. A sada to važi kao radikalno. Tvrdim da je ograničenje bogatstva superbogatih samo po sebi dobra stvar. Njemačka je još uvijek na početku tog puta u nejednakost. Ton ni izdaleka nije tako kao kod nas. Ali bi bilo dobro da ne pođete našim putem.

Ekonomija u SAD-u cvjeta, i mnogi misle da će zbog toga Tramp biti ponovo izabran?

Vjerovatno se ovaj put neće raditi o ekonomiji. Često razgovaram sa politikolozima. Mnogi ekonomisti su previše arogantni da bi to radili, ali ja to radim. Oni kažu, iako je ekonomija u prošlosti igrala veliku ulogu, ta uloga se smanjuje. Vjerovatno su razlozi različiti: društvena polarizacija, naglašavanje migrantske teme, povećanje nejednakosti primanja. Mada su ekonomski pokazatelji dobri, većina Amerikanaca ne vidi poboljšanje svojih životnih okolnosti. Izgleda da će privreda biti neutralan faktor. Teme će biti zdravstvena zaštita, migracije, možda i zloupotreba vlasti.

Ako Donald Tramp još jednom pobedi?

Veoma zastrašujuće. Slučajno sam pratio propadanje demokratije u Istočnoj Evropi još prije nego što je to postala sveprisutna tema. Pratio sam mađarsku priču. Da je Tramp tako vješt kao Viktor Urban, američka demokratija bi bila već pokojna.Ako Tramp opet pobijedi, uprkos njegovom haosu, postoji mogućnost da to budu posljednji pravi izbori u Americi.

Ozbiljno?

Ozbiljno. Apsolutno je moguće da do 2024 oduzimanje prava manjinskim glasačima, manipulisanje izbornim zakonima i represija prema nesklonim medijima toliko uznapreduju, da više neće biti moguće održavanje normalnih izbora.

 

Američki ekonomista Pol Krugman je jedan od najuticajnijih naučnika iz te oblasti u svijetu. Godine 2008, Krugman je nagrađen Nobelovom nagradom za ekonomiju za njegove doprinose novoj trgovinskoj teoriji i novoj ekonomskog geografiji.

Za Prvi program nemačke televizije (ARD) razgovor vodila Kristijana Majer

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android