Opasne političke igre s izbjeglicama
6. mart 2020
"Otvaramo vrata", najavio je prošlog četvrtka turski predsjednik Recep Tayip Erdogan. Od tada su hiljade izbjeglica i migranata krenule ka graničnom prelazu Pazarkule u blizini grada Edirnea na zapadu Turske.
Ipak, grčka granična policija nikoga od njih nije puštala da prođe – kako bi spriječila one koji su ilegalno pokušavali preći preko granice policija je koristila suzavac i vodene topove. Oni koji su bili prisutni na grčkoj strani, nasuprot tome, izveštavaju da je i sa turske strane ispaljivan suzavac.
Te dramatične slike obišle su svijet. Žene i djeca koji bježe iz oblaka otrovnog gasa i čamci sa izbjeglicama u Egejskom moru, koje je grčka obalska straža pokušava uplašiti ispaljunjući hice upozorenja, kako bi ih natjerala da se vrate.
Ponavlja li se 2015.?
Ovakve slike bude sjećanja na vrhunac izbjegličke krize 2015. godine, kada se znalo desiti da u nekom danu čak 10.000 izbjeglica pristigne u Grčku. Izgleda da je ova percepcija u interesu i turske i grčke vlade, jer one te nemire na tursko-grčkoj granici mogu iskoristiti na unutarnjem političkom planu.
U ovom propagandnom ratu turska vlada nastoji te događaje predstaviti što je više moguće dramatičnijim. Grci su „velikodušno pružili zaštitu onim teroristima koji su 15. jula pokušali izvršiti državni udar u Turskoj", napisao je na Twitteru turski ministar industrije Mustafa Varank. "Ista vlada sada puca na nedužne izbjeglice. Grčka se nikada neće riješiti ovog sramne historijske mrlje", napisao je još Varank.
Turski ministar unutarnjih poslova Süleyman Soylu na Twitteru redovno komentira događaje na graničnom prelazu Pazarkule. "Danas u 11 sati dogodilo se još jedno ubistvo. Kršenje ljudskih prava se nastavlja", napisao je on. Soylu također redovno na Twitteru izvještava o broju izbjeglica i migranata koji su navodno uspjeli doći do Grčke. Tako je on na primjer u srijedu objavio da ih dosada 135.844.
"Grci će ih pustiti da umru"
Grčke vlasti nisu potvrdile te informacije. Prema podacima Centra za ljudska prava, koji je u sastavu Istanbulske advokatske komore, na graničnom prelazu se nalazilo tek oko 2.000 ljudi. Prema izvještaju reportera Deutsche Welle-a Tunca Ögretena, riječ je o najviše 3.000 izbjeglica.
Mediji naklonjeni turskim vlastima uporno ponavljaju svoju perspektivu viđenja te situacije, navodeći da se Grčka nemilosrdno bori protiv ljudi u nevolji, koji su pobjegli od gladi i rata. Evropa - a posebno Grčka - u mnogim novinama se opisuje kao "okrutna" ili "brutalna", jer vraća izbjeglice sa granice.
Islamsko-fundamentalistički turski dnevni list "Yeni Akit" objavio je naslov: "Izbjeglice se bombarduju, Zapad je skinuo humanu masku". "Beskrupulozna Evropa. Protiv migranata se koristi sila i ne pravi razlika između žena i djece. Turski dnevnik „Akşam" piše:" Evropa je ravnodušna prema ovoj drami. Grci će ih pustiti da umru. Turske oružane snage su ih spasile”.
Promjena izbjegličke politike za 180 stepeni
Turski predsjednik Erdogan ne propušta priliku da zadirkuje Grčku i Evropu. Zvanična Ankara nastoji smanjiti broja izbjeglica u vlastitoj državi. Od ekonomske krize u ljeto 2018. godine raspoloženje stanovništva prema otprilike 3,6 miliona izbjeglica u zemlji se pogoršalo. Prema istraživanju Instituta za istraživanje javnog mnijenja "Türkeitrend", 87,1 posto građana Turske nezadovoljno je vladinom izbjegličkom politikom.
I u Atini se na sukobe na granici također politički instrumentalizira. U grčkom pograničnom području se obim navodnog juriša izbjeglica namjerno preuveličava. Navodi se čak da je 28.000 izbjeglica uspješno sprečeno da pređu granicu i uđu u Grčku, kao i da je to pošlo za rukom tek 220 migranata. Međutim, očevici su novinarima DW-a rekli da je stvarni broj migranata koji su uspjeli da uđu u Grčku između 1.000 i 2.000 migranata. Poruka je jasna: granica je zatvorena, sve držimo pod kontrolom.
„Asimetrični rat na granici"
Grčki mediji publiciraju senzacionalističke naslove i raspiruju strah. Postoji "trajni rizik asimetričnog rata na granici", objavio je konzervativni atinski jutarnji list "Katimerini". Nasilnim sukobima na granici pripisuje se historijska dimenzija.
Ultranacionalistički list "Makeleio" predlaže, "sada treba umarširati u Tursku" kako bi se "doživjela nova 1821." - misli se na grčku revoluciju, u kojoj je ova zemlja stekla nezavisnost od Osmanskog carstva.
U grčkim večernjim vijestima, komentatori se utrkuju da nadmaše jedni druge nacionalističkim tonovima. Na taj način se stvara utisak da se zemlja trenutno nalazi u ratu – stalno se govori o „invazorima" ili „uljezima".
Šansa i za grčkog premijera
Čini se grčkoj vladi neredi na granici odgovaraju: ankete pokazuju da većina Grka vidi izbjegličku krizu kao najvažniji zadatak premijera Kyriakosa Mitsotakisa. Ti događaji ovom konzervativnom političaru pružaju priliku da se predstavi kao vođa koji odlučno suzbija navodnu masovnu migraciju. Tako i grčki premijer poseže za ratnom retorikom, te Tursku opisuje kao "najvećeg krijumčara ljudima" i govori o "invaziji ljudi nepoznatog porijekla".
Izbjeglicama koje se na graničnom prelazu Pazarkule pokušavaju domoći Grčke jedno je zajedničko: one sanjaju o budućnosti u Njemačkoj, Austriji ili Skandinaviji. Čak i grčka i turska vlada imaju nešto zajedničko: oni te ljude instumentaliziraju u političke svrhe i koriste ih kao sredstvo za vršenje pritiska na Zapad, ali i kao stimulator za raspirivanje nacionalističkih osjećaja.