Olimpijski otpor na rubu Alpa

Tamo gdje za nekoliko godina trebaju pasti najvažnije sportske odluke, gdje trebaju da žive i rade na stotine atletičara i novinara, trenutno još uvijek pasu krave. Ako pitate Josefa Glatza, lokalnog poljoprivrednika i predsjedavajućeg udruženja „Pašnjak“ u Garmischu, to treba tako i ostati:

„Po trenutnom planu, ja ne vidim nikakvu mogućnost da se kod nas održe Zimske olimpijske igre.“ Glatz je jedan od 80 zemljoposjednika u skijaškom području Garmisch-Partenkirchena, koji su, prema vlastitim navodima, od organizatora minhenske prijave za 2018. dovedeni pred svršen čin – iz novina su morali saznati da na njihovom zemljištu trebaju biti sagrađene olimpijske dvorane, stadioni i ostalo.

„Godinama se prave neki planovi koji uključuju moj posjed, a organizatori ne smatraju potrebnim da porazgovaraju za vlasnicima. Znam da su sada ogorčeni, ali takvim ponašanjem teško je nekoga zaista oduševiti idejom o Olimpijadi“, smatra Glatz, koji organizatore optužuje za arogantnost u odnosu prema poljoprivrednicima. Više od 33 miliona eura iznosi budžet za kandidaturu Minhena – novac koji se očigledno radije ulaže u skupocjene prezentacije i marketinške mjere nego li u poboljšanje komunikacije sa lokalnim zemljoposjednicima.

Da li će „seljački ustanak“ spriječiti minhensku kandidaturu?

Garmisch, koji je već daleke 1936. jednom bilo mjesto održavanja Olimpijskih igara, zauzima centralnu ulogu u konceptu organizatora prijave. Jednostavno nemaju alternativu za skijaška natjecanja. Činjenica da nije tražena saglasnost zemljoposjednika, mnoge bi mogla podsjetiti na sličan propust poslije 1936. Naime, nakon Hitlerove zimske Olimpijade iz 1936., igre su se ponovo trebale održati u Garmischu. Rat je to naravno spriječio, ali već tada su mnogim poljoprivrednicima od nacističke vlade oduzeti posjedi bez prethodnog pitanja. Neki od zemljoposjednika koji i sada trebaju ustupiti svoje vlasništvo, već tada su bili među „žrtvama“.

Komitet za kandidaturu Minhena i tamošnja politička elita sada svim silama pokušava ispraviti svoju grešku, najprije ofanzivom šarma u obliku Katharine Witt, slavne njemačke klizačice i ambasadorice za Minhen 2018. Ona je nedavno posjetila malo mjesto u Bavarskoj i pokušala naći rješenja sa zemljoposjednicima, no nažalost bez uspjeha. Sada je u Garmisch otputovao i premijer Bavarske Horst Seehofer kako bi tvrdoglave mještane uvjerio u pozitivne aspekte koje bi Olimpijada imala i za njih. „Nama je najvažnije da osvojimo srca ljudi, pa nastavimo dijalog, koji smo do sada s velikim uspjehom vodili.“ Seehofer je ujedno i neka vrsta posrednika između zavađenih strana, ali ni njemu do sada nije pošlo za rukom da ostvari značajniji uspjeh u traženju kompromisa. Seehofer bi mogao „lično pokucati na vrata svakome od nas, ni to mu ne bi pomoglo“, kaže Anna-Maria Reindl, mještanka koja također na raspolaganje treba staviti svoje zemljište.

Pri tome je veliki dio od ukupno 26.000 stanovnika alpskog gradića u biti za održavanje Olimpijskih igara u Garmisch-Partenkirchenu. Garmisch je tradicionalno turističko mjesto, pa se građani nadaju da bi njihova kandidatura podrazumijevala i znatno poboljšanje infrastrukture, što bi im bilo od velikog značaja. Uprkos tome, prijava Minhena može samo biti uspješna ukoliko se lokalni zemljoposjednici uspiju usaglasiti sa političarima i organizatorima olimpijade. Tek kada budu mislili da ih službenici ozbiljno shvataju, namjeravaju se vratiti za pregovarački stol i eventualno učestvovati u, kako Seehofer kaže, „velikom, patriotskom poduhvatu Bavarske“.

Autor: Joscha Weber / Azra Avdagić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić