Okoncana nagadjanja o mogucem zatvaranju Akademije "Kralj Fahd" u Bonu

U Njemackoj živi 3 miliona i 200.000 muslimana. Najveci broj njih su lojalni gradani, radnici, trgovci, pa i izbjeglice. Naravno, i u Njemackoj se klima nešto promijenila nakon 11. septembra 2001.godine. Narocito kada se uzme u obzir da su neki od organizatora teroristickih napada na Nju Jork i Vašington, živjeli mirnim životom u Hamburgu. Osim toga, u Njemackoj je postala poznata afera "Kelnskog Kalifa".

U posljednjih nekoliko sedmica, u centar pažnje je došla Akademija "Kralja Fahd". Ona je svecano otvorena prije osam godina. Nijemci su je shvatili kao mjesto za vodenje dijaloga i upoznavanja kultura. A saudijski finansijeri su Akademiju posmatrali kao mjesto na kojem ce arapska djeca nauciti, prema njima, ispravnu verziju Islama.

Uostalom, slicni školski centri, odavno rade u Londonu, Vašingtonu i Moskvi. Nakon preseljenja njemacke vlade za Berlin, promijenila se i struktura ucenika u Akademiji. Umjesto djece arapskih diplomata, u školu su dolazila sve više djeca ljudi koji stalno žive i rade u Njemackoj. Neki sa njemackim pasošem, a neki bez njega. U svakom slucaju, ta su djeca podpadala pod njemacke zakone o školstvu. U Akademiji su ucenici imali samo jedan ili dva casa nastave na njemackom,a sve ostalo je bila nastava na arapskom, uglavnom izucavanje Kur-ana. Potom su lokalni novinari poceli tvrditi da je ova škola postala stjecište konzervativnih arapskih roditelja, medu kojima su bili i ljudi, koji su njemackim državnim organima pali u oci prilikom ispitivanja radikalnih islamskih grupa.

Lokalne novine su zahtjevale zatvaranje Akademije, potom su došli lovci u mutnom, poput Džamala Karslija, šefa partije "Fakt" koji je zloupotrijebio proteste roditelja, da bi optužio Njemacku za proganjanje muslimana. Dakle, dobro je što je cijeli prenapuhani problem, konacno riješen. Da je problem, uopšte poprimio ovakve dimenzije, prouzrokovano je sa jedne strane, nemarnošcu državnih institucija, odbijanjem nekih roditelja da djecu pošalju u njemacke škole, a sa druge strane senzacionalistickim novinarstvom. Sve se to moglo izbeci da su državne institucije reagovale na vrijeme. A školu ne treba zatvarati, jer ce to možda uciniti samo Saudijci. Možda ce im broj ucenika, koji odgovaraju njihovim zahtjevima, nakon uvodenja oštrih mjera kontrole, biti tako mali, da ce im održavanje nastave u Akademiji postati preskupo.