Odlazak optimiste

Posljednji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Ante Marković uživao je veliku popularnost među građanima bivše SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) jer je uoči raspada države pokrenuo ekonomske reforme koje su zaustavile inflaciju, poboljšale životni standard, a bivšu monetu učinile konvertibilnom valutom.

"Dodjelom akcija radnicima, Marković je pokrenuo i privatizaciju, a da je u tome i uspio, narodi bivše Jugoslavije danas bi bili najsretniji narodi na svijetu", kaže doktor ekonomskih nauka iz Bijeljine Aleksa Milojević. "Ubijeđen sam da se u tom slučaju SFRJ ne bi raspala i da bi ekonomski oporavak Jugoslavije bio putokaz mnogim drugim državama", kaže dr. Milojević.

Ante Marković nije imao stvarnu političku snagu

Marković je bio čovjek koji je racionalnu logiku poslovnog života primjenjivao u političkom djelovanju, kaže zagrebački politički analitičar Davor Gjenero. "Iako je bio izrazito popularan, Marković nije imao stvarnu političku snagu. Želio je zaustaviti ekonomski raspad bivše SFRJ u trenutku kada se time niko više nije htio baviti i u tome je bio vrlo uspješan", kaže Gjenero.

Djenero podsjeća kako su potom iz Beograda krenuli "politički udari koji su, mimo SIV-a, razorili monetarnu stabilnost SFRJ". "Malo je vjerovatno da bi jedan tako mali broj ljudi, među njima i Marković, koji su tada insistirali na ekonomskom racionalizmu, mogli zaustaviti disolucijske procese u SFRJ", ističe Gjenero.

Ante Marković je pokušao ostati po strani sukoba unutar bivšeg Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), a kada se SKJ raspao (1990), formirao je Savez reformskih snaga Jugoslavije. Markovićevi "reformisti" zalagali su se za cjelovitu reformu društvenog i državnog uređenja bivše SFRJ.

Nacionalizmi jači od zdravog razuma

Jedan od od vođa Saveza reformskih snaga u Srbiji bio je aktuelni potpredsjednik Igmanske inicijative Aleksandar Popov. "Ante Marković je vjerovao da će građani prepoznati njegove privredne reforme i da će one biti jače od političkih oligarhija u bivšim jugoslovesnkim republikama", kaže Popov.

"Ispostavilo se da je Marković, uz sav svoj optimizam, bio u zabludi jer su nacionalizmi potpaljeni u Srbiji, Hrvatskoj i na drugim prostorima bili jači tako da je, na žalost, srušilo njegov koncept i evo gdje smo sada", kaže Popov.

Krajem 1991. godine Marković je vratio mandat građanima Jugoslavije, rekavši da "ne postoji više nijedan državni organ u SFRJ kome bi se mogla podnijeti ostavka". Potom je nestao iz javnog života i posvetio se poslovnoj karijeri.

Bio je i jedan od svjedoka optužbe u haškom procesu protiv Slobodana Miloševića, nakon čega je dao intervju zagrebačkom Globusu, gde je izjavio kako su mu i Franjo Tuđman i Slobodan Milošević potvrdili da su se u Karađorđevu dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine.

Autor: Samir Huseinović

Odg. ur.: Zoran Arbutina