Odlazak američkih vojnika: Zabrinutost ili radost?

U pozadini otvorene štale, desetine krava skoncetrisano žvaču hranu. Michael Billen stoji ispred nje i govori. "Amerikanci će otići sa svojim borbenim avionima – i potom će se vratiti", uvjeren je on, kao da želi reći: Ne može biti toliko teško da se to shvati, zar ne?

Michael Billen vlasnik je farme u živopisnom selu Kaschenbach na jugu Eifela, u saveznoj pokrajini Rajna-Palatinat (Rheinland-Pfalz), koja je od američke zračne baze Spangdahlem udaljena nešto manje od 30 kilometara.

Najava američkog predsjednika Donalda Trumpa da će se povući trupe iz sela Spangdahlem u kojem živi oko 800 stanovnika, pogodila je Eifel poput bombe. Borbeni avioni F-16 stacionirani ovdje trebalo bi da budu premješteni u Italiju, kao i oko polovina od oko 4.000 vojnika.

"Trajno povlačenje lovačkih aviona strateški je besmisleno s vojne perspektive. To bi značilo da bi SAD odustale od ideje da su svjetska sila", naglašava Michael Billen. Trenutno, navodi on, ne vidi da Washington teži ka tome.

U pozadini se jedna od krava glasno javlja. Teli se. Poljoprivrednik prekida naš razgovor, prelazi preko plasta sijena, hvata tele za zadnje noge i izvlači ga iz majčine utrobe. Sve to u dvije minute. Dok pere ruke, pita: "Gdje smo stali?"

Šta je sa ekonomije?

Farmer Billen govori o njemačko-američkim odnosima u Eifelu. Postoji, na primjer, Vijeće domaćina Spangdahlem, udruženje koje pokušava uspostaviti prijateljski kontakt s američkim vojnicima u ovoj njemačkoj pokrajini. Billen, koji je desetljećima uključen i u lokalnu politiku CDU-a, zamjenik je predsjedavajućeg. Amerikanci su sada "otvoreniji nego prije", kaže okružni upravitelj Joachim Streit. Prije 20 godina teško da bi objavili bilo šta o kretanju trupa ili građevinskim radovima. Sada pozivaju gradonačelnike iz regije i obavještavaju ih o svojim planovima.

Pored međuljudskih odnosa, tu je i faktor ekonomije. Oko 800 njemačkih civilnih službenika radi u američkoj zračnoj bazi. Sa Amerikancima također postoji 2.400 ugovora o zakupu, objašnjava Manfred Rodens (CDU), gradonačelnik združene opštine Speicher, kojoj pripada i mali grad Spangdahlem. "Ako se odsele, gubimo kupovnu moć", objašnjava on. Tako će zbog povlačenja osoblja koje se brinulo o eskadrili F-16, patiti ne samo vlasnici stanova, već i lokalne trgovine i industrija. Rodens polaže nade u Kongres u Washingtonu: "On mora odlučiti hoće li se predsjednički planovi uopšte provesti." Uostalom, tu je i pitanje novca. Troškove premještanja iznose najmanje milijardu američkih dolara.

Penzionirani američki vojnici koji su se trajno nastanili u Eifelu sličnog su mišljenja. Oni su jedini koji otvoreno mogu govoriti o planiranom povlačenju. Pentagon je očito zabranio generalima u vojnoj bazi da govore za medije, te zahtjevi za intervju DW-a i drugih medija ostaju bez odgovora.

Mnogim Amerikancima se sviđa u Eifelu

Richard Lant je jedan od onih koji se ne žele vratiti u rodnu Kaliforniju. On i njegova supruga žive u kući koja je od Spangdahlema udaljena oko 15 minuta vožnje automobilom. Ističe da je vojni aerodrom posljednjih godina modernizovan s puno novca.

Pista je produžena i izgrađeni su novi hangari za avione. "Milioni dolara uloženi su i u izgradnju nove bolnice, nove stomatološke klinike, nove škole", govori on. Ovaj 53-godišnjak ne može zamisliti da se ti objekti nakon Trumpove odluke više ne koriste. Ako Washington zaista trajno povuče eskadrilu F-16, drugi avioni vjerovatno bi došli u Spangdahlem, tvrdi veteran.

"Neki kažu da se Trump odlučio za povlačenje jer ne voli kancelarku Angelu Merkel", govori Lant. Međutim, većina američkih vojnika voli da bude u Njemačkoj, a nešto se događa u zračnoj bazi gotovo svaki vikend. Slobodno vrijeme je dobro iskorišteno objašnjava: "Razgledanje Brisela ili Pariza, skijaški izleti u Alpama, gledanje Tour de Francea, dok biciklisti jure kroz susjedni Luksemburg."

Amerikanci su voljeli biti u Njemačkoj, naglašava 82-godišnji umirovljeni major Thomas Van Dyke. Vikendom je baza bila prazna. Napisao je turistički vodič posebno za svoje poduzetne sunarodnjake. Više ne želi napustiti Njemačku sa svojom njemačkom suprugom. I svejedno: Spangdahlem će ostati.

Amerikanci su uživali u životu u Njemačkoj, naglašava i 82-godišnji penzionisani major Thomas Van Dyke. Vikendom je baza bila prazna. On je za svoje poduzetne sunarodnjake napisao i poseban turistički vodič, a danas ne želi napustiti Njemačku u kojoj živi sa svojom njemačkom suprugom. Kako god: Spangdahlem će ostati.

Region je i prije preživio odlazak američkih vojnika

Tome se nada i Joachim Streit, okružni upravitelj u Bitburgu, okrugu u kojem se nalazi američka zračna baza. Amerikanci bi u regionu potrošili oko 100 miliona eura na usluge, iznajmljivanje, restorane i investicije. "Građevinske firme i druga preduzeća u regionu žive sa Amerikancima i od njih."

Pa čak i ako bi vojnici i njihove porodice potpuno otišli: „To smo vidjeli i ranije, devedesetih godina", objašnjava Streit. I region je preživio. Godine 1994. Washington je zatvorio bitburšku vojnu bazu. Imanje su naselile regionalne trgovačke i uslužne kompanije. Sa uspjehom. "Na kraju smo imali više posla nego prije s Amerikancima", tvrdi on. Takozvani "Bitburški model" dokazao se i u kriznim vremenima. "Male i srednje kompanije stvaraju i održavaju više radnih mjesta od velikih kompanija", objašnjava okružni upravitelj.

Buka i trovanje podzemnih voda

Neki stanovnici Eifela su sretni zbog najave iz Washingtona. Jedan od njih je Günther Schneider. Godinama se nadao da će se američke trupe povući. Prije 20 godina je vlast izvršila ekproprijaciju zemljišta u njegovom posjedu, kako bi se vojna baza mogla proširiti. Njegova porodica živi na tom području već 400 godina, kaže poljoprivrednik i tvrdi da neće biti protjeran sa tog područja. Njegova se farma nalazi na oko 600 metara od piste u Spangdahlemu, a buka slijetanja i uzlijetanja borbenih aviona mu utiču na zdravlje, tvrdi.

Uz to, dolazi do trovanja podzemnih voda, potoka i jezera u blizini zračne baze. Za to je između ostalog, odgovorna i pjena za gašenje požara koja sadrži takozvane perfluorirane tenzide (PFT). Postoje istraživanja koja pokazuju da ova hemikalija može biti kancerogena. Amerikanci su godinama vježbali kako ugasiti zapaljeni avion. Njemačke vlasti su, izgleda, gledale u drugu stranu i nisu učinile ništa.

Ukoliko američke trupe ipak ostanu u Spangdahlemu, Günther Schneider i mnogi njegovi susjedi ne bi bili sretni zbog toga.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android