Od ravnodušnosti do ogorčenja

Nema mnogo komentara u Srebrenici na presudu Okružnog suda u Den Haagu kojom je djelomično uvažena tužba žrtava genocida u Srebrenici 1995. protiv države Holandije i njenih vojnih snaga koje su bile dio mirovnih jedinica Ujedinjenih nacija u BiH. Ljudi uglavnom još i ne znaju za samu presudu i nisu čuli detalje iz nje. Oni koji su čuli uglavnom se slažu u dvije stvari, da je odgovornost mnogo veća nego što je priznata, te da je ovo dobar početak na putu sveobuhvatnog priznanja odgovornorti Holandije. Komentari tako idu od zlurade ravnodušnosti do ogorčenja, ali malo ljudi hoće uopšte da govori o tome. Srbi uglavnom nisu zainteresovani, ne znaju o čemu se radi a ima i onih koji se zlobno osmjehuju.

Mnogi su platili glavom povjerenje u UN

Medicinski radnik Suljo Čakanović traži da presuda jasno sankcioniše krivce i utvrdi način kako popraviti ono što se može i govori ovako: „To je dobar početak priznavanja, naravno svoju krvicu nisu priznali u punom kapacitetu. Dobrim dijelom su krivi i za ovo od čega se ograđuju jer su njihova materijalno-tehnička sredstva korištena u području gdje su ljudi išli šumom. Srbi su i na taj način primamljivali ljude da se predaju predstavljajući se kao jedinice UNPRPFOR-a i da će ih spasiti. Dakle odgovorni su i za taj dio jer nisu zaštitili svoju opremu i sredstva, nisu na vrijeme pozivali pomoć. Dakle puno više krivice imaju nego što su sami priznali. Iskreno se nadam da ova presuda neće biti kao presuda Međunarodnog suda u Hagu za genocid u Srebrenici gdje se po mom mišljenju to svelo na konstataciju da se dogodio genocid a da odgovornost za to niko ne snosi i da se još ništa ne čini na uklanjanju posljedica genocida. Tako mislim da bi u ovoj presudi trebalo da stoji da onaj ko je odgovoran snosi za to posljedice a da preživjele žrtve genocida imaju određenu satisfakciju kao i da se utvrdi način uklanjanja tih grešaka koje je napravila međunarodna zajednica.“

Stočar, povratnik u selo Slatina kod Srebrenice Senahid Hasanović govori slično tražeći veću odgovornost Holanđana:

„Porodicama žrtava niko ne može nadoknaditi djecu, braću, muževe, sinove, ali ipak je uspješno da ti ljudi dobiju kakvu-takvu odštetu i da se što rigoroznije kazne zločinci Karadžić i Mladić. Mislim da nije u redu ni to što nisu priznali odgovornost za ove ljude koji su išli preko šume zato što su Srbi koristili unproforska vozila, predstavljajući se kao plavi šljemovi pozivajući na predaju. Dosta ljudi je u to povjerovalo i zato se i predalo. Da Holanđani nisu dali te svoje transportere i opremu veliki broj ljudi se ne bi predao. Ovako ljudi su vjerovali UN-u i vjerovali su da će ih spasiti. To su Srbi iskoristili ali su im znači i Holanđani saučesnici jer su dali svoju opremu i vozila kako bi Bošnjaci lakše bili zavarani i pobijeni. Mislim da cijela Evropa i posebno Holandija to treba priznati jer je stvarno bilo tako.“

Abdurahman Malkić dugogodišnji načelnik Opštine Srebrenica i danas odbornik u Skupštini Opštine kaže:

„Međunarodna zajednica odnosno holandski bataljon je bio zadužen za zaštitu ljudi u cijeloj sigurnosnoj zoni a ne samo u bazi u Potočarima. U tom kontekstu mislim da je sud koji je djelimično prihvatio odgovornost Dač-bataljonav ponio se nekorektno prema ostalim građanima koji su isto tako očekivali njihovu zaštitu. Drugi građani koji nisu otišli u bazu u Potočare nisu znali takvo što jer bi svi nagrnuli dole. Ljudi su morali tražiti spas na način kako su mislili da se mogu spasiti od golgote koja se nad njima nadvila. U tom smislu mislim da sud koji je donio takvu presudu o samo djelimičnoj odgovornosti holandskog bataljona to je uradio mimo pravičnosti i pravde."

I dalje ćemo tražiti svoja prava

Državu Holandiju tužilo je 8.000 Srebreničana. Srebrenička udruženja žrtava su tužila ovu državu navodeći da holandski bataljon nije zaštitio žrtve u UN-ovoj zaštićenoj zoni 1995. godine.

Jedno od tih Udruženja koje je prije sedam godina podnijelo tužbu je i Udruženje „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ čija članica Kada Hotić kaže:

„Današnja (16.07.) presuda u Den Hagu kaže da Holandska vlada i Ministarstvo odbrane priznaju odgovornost za geonocid u Srebrenici. Međutim djelimično. Podijelili su žrtve na one koji su bili u kampu i bazi UN-a i one koji su otišli šumom. Za one u bazi oni priznaju odgovornost a za one što su išli šumom ne. Međutim naši advokati idu dalje jer svi koji su bili u „Zaštićenoj zoni Srebrenica“ trebaju biti priznati kao žrtve jer su bili pod zaštitom UN-a i pred očima holandskog Ministarastva odbrane i holandskog bataljona. Mi nećemo stati na ovom ali i ovo je ipak vrlo značajno da je jedna evropska zemlja kao što je Holandija priznala odgovornost za genocid. To je istorijski događaj i presedan da je jedna država uopšte priznala odgovornost. To je za nas jako važno jer nam otvara put da tražimo odgovornost za sve žrtve koje su se u to vrijeme zatekle u Srebrenici .“