10 godina od bankrota Lehman Brothers
14. septembar 2018
Propast američke Investicione banke Lehman Brothers prije deset godina bio je šok, čije posljedice se i danas osjećaju. "Ova kriza je uzdrmala stubove finansijskog sistema Zapada", kaže Axel Weber, bivši predsjednik njemačke Centralne banke i šef Upravnog odbora švajcarske banke UBS. 15. septembra 2008. je Lehman Brothers objavio stečaj.
Kako je došlo do insolvencije?
Lehman Brothers je, kao i mnoge druge banke, bila uzdrmana krizom na tržištu nekretnina. 10. septembra je šef ove banke Richard Fuld objavio gubitak u visini od 3,9 milijardi dolara samo za treći kvartal 2008. godine. To je pojačalo zabrinutost i sumnje oko nelikvidnosti ove banke. Došlo je i do gubitka povjerenja. Uprkos hektičnih pregovora, nije se mogao pronaći kupac. Time je ovoj banci preostao samo stečaj.
Da li je stečaj zaista došao neočekivano?
Kratko prije toga je tadašnji šef Deutsche Bank Josef Ackermann izjavio da on stečaj ne može ni zamisliti. "Političari i svijet finansija svjesni su svoje odgovornosti", rekao je on tada i dodao: "Kolaps takve sistemski releventne banke bi povukao sa sobom talas bankrota i deprecijacija (obezvrjeđivanja novca koje se očituje u padu kupovne moći na domaćem ili padu vrijednosti valute na deviznom tržištu) a time i gubitke koje bi zabilježile vjerovatno sve banke."
Međutim, politički pritisak da se nakon tri banke ne pristupi spasavanju i četvrte je bio ogroman, jer je to značilo nove pakete pomoći u milijardama. Bila je to greška, smatra Hans-Walter Peters, predsjednik Saveza njemačkih banaka: "Jer insolvencija jedne za sistem tako važne banke najprije donese finansijsku krizu i krizu povjerenja a potom tešku recesiju.
Šta su bile direktne posljedice?
Uslijedio je kolaps finansijskih tržišta. Pošto se više nisu mogle osloniti na spasavanje državnim novcem, banke više nisu bile spremne da jedna drugoj kratkoročno posuđuju novac, kao što je u normalnim vremenima uobičajeno. Finansijsko tržište prijetilo je da presuši, stoga su centralne banke širom svijeta počele da štampaju novac i pumpaju ga na finansijska tržišta. SAD kao i šest najvećih zemalja EU su prvih mjeseci krize stavili na raspolaganje 800 milijardi eura pomoći finansijskoj branši.
Kako bi izbjegli juriš građana na banke i dizanje ušteđevina, kancelarka Angela Merkel i tadašnji ministar finansija Peer Steinbrück su građanima dali garancije i rekli da su njihovi ulozi i ušteđevine sigurni. No, to nije spriječilo privredni kolaps. Milioni ljudi širom svijeta izgubili su posao. U Njemačkoj je spašeno 1,5 miliona radnih mjesta uvođenjem skraćenog radnog vremena. Njemačka ekonomija je 2009. godine zabilježila pad pod od 5 posto.
U kojem omjeru je kriza pogodila ulagače i štediše?
50.000 ulagača je kupilo certifikate nizozemske banke - kćerke Lehman Brothers. Taj novac je bio izgubljen iako su vrijednosni papiri prodavani kao siguran ulog. Ali ti ulagači nisu bili jedine žrtve bankrota. Štediše potrošači i dalje plaćaju račun: Podstanari se i danas žale ubog previsokih kirija. Na ušteđevine više nema kamata, stoga štediše moraju još više da štede, kako bi finansijski osigurali svoje penzije.
"To su posljedice koje uveliko zalaze u socijalno-politički domen", kaže Michael Heise, glavni ekonom osiguranja Allianz. A dalekosežne posljedice nisu samo materijalne prirode. Nezadovoljstvo je poraslo i odrazilo se u rastućim izbornim uspjesima populističkih partija i time povezanoj tendenciji izolacije finansijskih tržišta .
Jesu li banke sada sigurnije?
Dijelom jesu. "Američka vlada je tokom krize rekapitalizirala banke i one su ponovo u izvrsnom stanju", kaže Christoph Schalast, profesor Frankfurtske škole za finansije i menadžment (Frankfut School of Finance and Management). Porezni platiša ne bi u Evropi smio više biti talac banki u slučaju kriza koje pogađaju cijeli sistem. "Postojale su različite strategije, koje su dovele do srozavanja banaka u Njemačkoj."
Pa ipak u Evropi je stvoren jedinstven sistem nadzora banaka. Puno toga je sada regulisano i previše nego što treba, kritikuju bankari."Vodeći bankovni menadžeri u međuvremenu rade kao direktori institucija a ne poduzetnici", kaže profesor Dirk Schiereck, ekspert za bankarski sektor Univerziteta Darmstadt.
Ekonomista Martin Hellwig smatra međutim da je premalo toga učinjeno. Za dugoročnu stabilizaciju financijskog sektora bankama je trebalo propisati veći omjer sopstvenog kapitala. Stvari slično vide i kritičari globalizacije iz pokreta Occupy, koji će ponovo izaći na proteste ove subote.
Koliko teško su bankari pogođeni krizom?
Mnogi, u to vrijeme za krizu odgovorni bankari, promijenili su posao i sada se bave još unosnijim biznisom. Bivši direktor banke Lehman Brothers Richard Fuld sada radi za financijsku konsalting firmu Matrix Private Capital. Ni druge bankare pad nije odveo u ponor. Ove subote oni se sastaju u Londonu ali, kako kaže jedan od njih, ne da proslave desetu godišnjicu stečaja, već kako bi njegovali svoju mrežu i poznanstva.
Da li smo sigurni od izbijanja nove krize?
Rizika je mnogo: cijene nekretnina su visoke, državni dug u Italiji i dalje raste, a tu je i monetarna kriza u Turskoj i na finansijskim tržištima zemalja u brzom razvoju. Hedge fond menadžer Steve Eisman, koji se prije deset godina kao jedan od prvih kladio u propast Lehmana, čime je zaradio milijardu dolara, vidi značajne rizike u kripto valutama (Bitcoin,Litecoin), potom u američkim auto-kreditima i u Tesli.
I konačno opasnost predstavljaju još uvijek labave monetarne politike u opasnosti, upozorava šef upravnog odbora švajcarske banke UBS-Group Axel Weber: "Centralne banke bi dobro postupile kada bi ovaj sistem polako noramalizovale. "Vidim da se sve odvija jako sporo. I to samo po sebi može biti još jedna opasnost za stabilnost".