Obnova banjalučkih džamija

Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, bila je jedna od najvećih dostignuća islamske arhitekture u 16. vijeku u BiH. Džamija je izgrađena 1579. godine, u kulturnu baštinu BiH uvrštena je 1950. da bi naknadno bila uvrštena i na listu spomenika kulture UNESCO-a.

Islamska zajednica Banjaluka, dobila je 2001. godine obnovljenu urbanističku saglasnost za izgradnju džamije. Pri polaganju kamena temeljca, 7. maja 2001. godine došlo je do velikih nereda. Mnogi su sa povredama primljeni u bolnicu a Murat Badić iz Cazina, podlegao je 19 dana nakon nereda. Ceremonija je kasnije obavljena u tajnosti i pod velikim osiguranjem.

Obnova Ferhadije bio je težak posao i odvijao se u nekoliko faza. Prva faza je bila pronalazak kamena nedaleko od Banjaluke, na jednoj obližnjoj deponiji a dio materijala pronađen je i u Vrbasu kod Karanovca, desetak kilometara od Banjaluke. Unutrašnjost Ferhadije, završena je oslikavanjem koje su radili umjetnici iz Sarajeva i Turske

Otkopavanje temelja Ferhadije vršeno je ručno, nakon čega su oni učvršćeni s obzirom na velika oštećenja nakon eksplozije 1993. godine, kao i od starosti. Bilo je bitno da se ne mjenja struktura Ferhadije, zbog ponovne aplikacije za listu UNESCO-a.

Džamija Arnaudija bila je jedna od najljepših džamija u Banjaluci, a kao i Ferhadija, minirana je 7. maja 1993. godine. Njeni ostaci odvezeni su na smetljišta i deponiju. 2017. godine, svečano je položen kamen temeljac za izgradnju Arnaudije (na slici), a kako su nam potvrdili u Medžlisu islamske zajednice, prve vjernike mogla bi da primi već za dva mjeseca.

Arnaudiju je 1595. sagradio Hasan defterdar, ministar finansija tadašnjeg Bosanskog pašaluka, u vrijeme stolovanja Ferhad-paše. Ova potkupolna džamija poznata je i pod imenom Defterdardija, koja se nalazi nedaleko od Ferhadije džamije.

Proteklih mjeseci završena je izgradnja najvećeg dijela Arnaudije kao i kaligrafija u unutrašnjosti. Arnaudija je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH, kao mjesto i ostaci graditeljske cjeline Arnaudije džamije, a nalazi se i na popisu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u.

“Kad podiže ovu džamiju onaj koji je obuzet dobrim djelima, za ljubav Boga potrošio je svoje blago. To je krasan dvorac i veličanstveno umjetničko djelo. Neka Bog nagradi! To postade ugodno stjecište dobrih Ijudi. Neka svojom dobrotom oprosti (dobrotvoru) Onaj čija je milost obilna. On prašta njegove pogreške i grijehe."

Centralna kupola Arnaudije zidana je ciglom ali su se prilikom izgradnje ugrađivali akurstični ćupovi od posebnog materijala. Zbog otvora koje grade na stropu, poboljšava se akustičnost, kako bi se zvuk molitve ravnomjerno raspoređivao po prostoriji.

Malter na gradilištu pripremao se na poseban način. Kreč se gasio u zemljanoj rupi, a iz Turske je nabavljan hidraulični kreč, koji se koristi za rekonstrukcije i restauracije. Materijal u sebi ne sadrži so i cement, što produžava vijek kamena i građevine, s obzirom da je spriječeno upijanje vlage.