Obitelj Džafar, gospođa Merkel i bijeg iz Sirije | Evropa | DW | 28.08.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Evropa

Obitelj Džafar, gospođa Merkel i bijeg iz Sirije

Kada je 2015. Njemačku preplavio val izbjeglica, Angela Merkel je obećala: "Uspjet ćemo". Za obitelj Džafar iz Sirije je to postao životni moto.

„Joj tata, prestani nas sramotiti". Rema (11) i Rošen (12) prevrću očima dok njihov otac Mohamed Džafar (44) hvali njemačku pop glazbu. "Što mogu kad volim Nenu i '99 Luftballons'", kaže dok njegove kćerke radije plešu uz TikTok i britanski pop.

Kada je Mohamed prije pet godina sa suprugom Rokom (33) i dvije kćerke od borbi u Alepu Balkanskom rutom pobjegao u Berlin, nije razumio o čemu to Nena pjeva. Kao i milijun njegovih sunarodnjaka i Mohamed je za svoju djecu htio bolju budućnost.

Kancelarka Angela Merkel je u toj povijesno izvanrednoj situaciji Nijemcima, izbjeglicama ali vjerojatno i samoj sebi rekla: "Uspjet ćemo" ("Wir schaffen das").Rečenica koja obitelj Džafer do dan danas pokreće ali ih dovodi do vlastitih granica.

„Školu, auto i malog brata"

Džafarove smo prvi put posjetili prije četiri godine. Osmogodišnja Rošen se počela privikavati na život u Njemačkoj a jezik je savladala dovoljno dobro da prevodi za roditelje. Tada je rekla kako želi da se njezini roditelji snađu i da napokon budu sretni. U poruci kancelarki Merkel rekla je: "Želim da moji roditelji pohađaju školu i da imamo kuću i automobil i da dobijemo malog brata".

Danas Rošen pohađa gimnaziju, priča kako ima sve petice i želi da studira medicinu. Matematika joj je omiljeni predmet. I želja za malim bratom se ispunila. I ne samo bratom. Obitelj Džafar postaje sve veća. Prvo se rodio Richard a zatim i Matilda.

Richard je već dobio mjesto u vrtiću a i Matilda je na popisu za jedno od vrlo traženih mjesta do kojih je u Njemačkoj za obične građane teško doći. Muhamed kaže da je to važno kako bi djeca dovoljno rano počela govoriti njemački. Roditelji zbog djece i kod kuće govore njemački.

Pet godina u izbjegličkom smještaju

Familie Jaafar in Berlin

Na istih 40 kvadrata...

No i pet godina nakon dolaska u Njemačku Džafarovi žive u izbjegličkom smještaju na 40 kvadrata. To je premalo za, u međuvremenu, šestočlanu obitelj. Djeca pišu zadaće na podu. No izdrži se. Jer povratak u Siriju nije alternativa.

Najgore je, kako kažu, izići na kraj s tristotinjak stanovnika izbjegličkog smještaja. Krade se i uništava. Noću se teško spava jer drugi prave buku. "Neizdrživo je. Mnogi se ne znaju ponašati. Koji put bi radije spavala na ulici", pričaju djeca. Potraga za stanom je do sada bila bez uspjeha. "Tko će dati stan izbjeglici u potrazi za poslom s četvero djece", kaže Muhamed.

Pritom je Muhamed već imao jedno radno mjesto. 2019. je nakon osnovnog tečaja njemačkog dobio mjesto u jednoj građevinskoj tvrtki. "To je bilo super: prvi posao u Njemačkoj", kaže izučeni instaletor. No tada je Muhamed obolio od hepatitisa B i dobio otkaz. Nakon toga je izučio za vozača autobusa i čeka na posao.

No više od otkaza Džafarove pogađa otvoreno neprijateljstvo. Roku je prije nekoliko dana jedna starija žena u autobusu napala i doviknula je da se vrati odakle je došla. Ispred njihovog smještaja su se već održali prosvjedi s natpisima "Ausländer raus" ("Stranci van"). Policija je štitila ulaz u smještaj no obitelj Džafar živi u strahu.

Neizvjesnost je najgora

Familie Jaafar in Berlin

Čekajući na stvari da se promijene

No, Muhamed je optimističan: "Za djecu stvari idu dobro". Rošen je u gimnaziji pronašla prijatelje a Rema želi postati predsjednica razreda. I pred ostatkom obitelji vježba svoj govor: "Ja ću slušati šta mi imate reći i pomagati u rješavanju problema i pomirivati vas kada se posvađate". Obitelj ponosno plješće.

Majka Roka od jeseni ponovno ide na tečaj njemačkog a oca Muhameda su primili u lokalni biljarski klub i to bez članarine, "zato što je dobar igrač", kaže.

Znači obitelj Džafer je integrirana, "uspjela je", kako to kaže kancelarka.  Muhamed i Roka se zgledavaju i šute. Ured za strance im je produljio boravišne dozvole za dvije godine te im oduzeo izbjegličke putovnice.Nitko ne zna što to znači.

Roka napokon odgovara: "Mi još nismo u potpunosti ovdje, u Njemačkoj. U najboljem slučaju napola. Stambena situacija nam je loša a još gore je to što ne znamo hoće li nas u jednom trenutku protjerati. Mohamed zbog toga ima noćne more. Tek kada dobijemo neograničeno pravo boravka, ćemo moći reći da smo stvarno ovdje", kaže kroz suze. Teško je uvijek ostati pozitivan.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android