Obama Libyen Rede

To je bio odrešit predsjednik. Devet dana nakon što je naredio vazdušne napade na Libiju, obratio se svom narodu. Tako je Barak Obama još jednom pokazao da mu stoje "oslobađajući napadi". Jer, on je bio pod pritiskom a cilj intervencije u Libiji još nejasan. Mnogim Amerikancima nije bilo jasno zašto njihovi vojnici treba da riskiraju živote za jednu toliko udaljenu zemlju, kada je očigledno da Sjedinjne Države nemaju strateške interese u Libiji. S druge strane, konzervativni političari su prije svega kritikovali to što SAD prepušta vođstvo vojne intervencije drugim zemljama.

Predsjednik je u govoru naciji odgovorio na ova pitanja i istovremeno definisao politiku svoje vlade u pogledu intervencije u Libiji. Kada je potrebno da se spriječi masakr i kada je u opasnosti politička stabilnost jednog čitavog regiona, onda će SAD vojno intervenisati. Amerika, kao vodeća sila, dužna je to uraditi i zbog sebe i zbog svijeta. S pravom je Obama podsjetio na Bosnu i Hercegovinu, gdje je međunarodna zajednica predugo gledala zvjerstva ne čineći ništa. Ali, to ne znači da libijskog diktatora treba zbaciti vojnim sredstvima. Ne možemo dozvoliti da se ponovi rat u Iraku, rekao je otvoreno Obama.

Činjenice se ne mogu osporiti

No, naučila se još jedna lekcija: SAD ne žele više da djeluju same. Ujedinjene nacije mogu još da budu sretne da je američki predsjednik pokazao snagu lidera i da se nije potpuno povukao iz međunaordne politike. Jer, onda bi odluke međunarodne zajednice bile samo mrtvo slovo na papiru. Bez vojnog angažmana daleko najmoćnije vojne sile, rezolucija Savjeta bezbjednosti ne bi mogla biti sprovedena. Takođe, uspostavljanje zone zabrane letova ne bi bilo moguće, a ni civili ne bi mogli biti zaštićeni. Ove činjenice se jednostavno ne mogu osporiti.

Predsjednik je još jasno stavio do znanja da je američki angažman u Libiji ograničen. Kopnenih trupa neće biti, a u srijedu (30.3.) NATO preuzima vođstvo intervencije. To je s jedne strane kalkulacija: Da se zadovolji "domaća publika", koja na prilično skeptičan način gleda na intervenciju u Libiji. S druge strane to je jednostavno neophodno. Jer, SAD nisu ni u vojnoj ni u finansijskoj poziciji da same povedu treći veliki rat.

Obama se ovim govorom predstavio kao pravi lider, koji svoje vojnike i resurse stavlja na raspolaganje kako bi se nedgje drugdje spasili ljudski životi. On je takođe jasno stavio do znanja da je postupio pragmatično, odmjerivši pažljivo sve negativne strane. Ali, intervencija u Libiji ne znači da demonstranti u Siriji, Jemenu, Bahrainu ili Iranu mogu da računaju sa snažnom podrškom Sjedinjenih Američkih Država. Jer, za Baraka Obamu na prvom mjestu su interesi sopstvene zemlje.

Autorka: Kristina Bergman/ Svetozar Savić

Odg. urednik: Azer Slanjankić