O seksu je bolje razgovarati sa studentima

Bez smijuljenja ipak ne može. "Ali smijanje je izričito dopušteno", objasnio je odmah Christian Küllmei, čim je stupio u učionicu ovog osmog razreda. "Ali ne i ismijavanje." Što baš i nije lako kad se obrađuje tema koju nastavnici u školama, ako ikako mogu, izbjegavaju: seksualni odgoj. Christian je student medicine koji zajedno s još petoro svojih kolega učenicima u jednoj berlinskoj školi nudi da im pojasni sve što su oni o seksu oduvijek htjeli znati, a nisu se usudili pitati. Bez ikakvih tabua.

Razredna se ploča prvo počela puniti polako a onda sve brže izrazima kao što su "HIV" ili "zaštita od trudnoće", ali i malo škakljivijim izrazima koji se vrte oko teme seksualnosti. Studenti pri tomu objašnjavaju što na ploči ispisani izrazi točno znače i to vrlo izravnim riječima. Jer vrlo jasno izražavanje je jedno do glavnih pravila koncepta: "Sigurno zaljubljen(a)".

Otvorenost umjesto neugode

Ova ideja da studenti učenicima objašnjavaju pojmove vezane uz seksualnost potječe iz Švedske. Prije dvanaest godina su studenti iz Rostocka ovu ideju iz Švedske prenijeli u Njemačku. Jer u doba interneta, televizije i društvenih mreža, mladima neke stvari još uvijek nisu baš tako jasne kao što bi se možda njihovi nastavnici ili roditelji mogli nadati da jesu. Na to upućuje i sve veći broj oboljelih od spolno prenosivih bolesti. Njemački Institut Robert Koch je 2011. zabilježio skoro 3.700 novozaraženih. Toliki broj nije zabilježen još od 1986.

U međuvremenu je po Njemačkoj ustanovljeno 29 studentskih radnih grupa koje podučavaju mlade, koristeći izraze koje upotrebljavaju mladi, koje će oni razumjeti i zbog kojih im neće biti neugodno. Učenici smiju pitati što god žele, dogovor je da se izvan zidova učionice neće pričati o čemu je bila riječ. Učenicima osmog razreda se takav koncept sviđa, a sa studentima o seksu mogu puno otvorenije razgovarati nego kod kuće ili sa svojim nastavnicima.

Nužno seksualno obrazovanje

"Ponekad sam šokirana koliko učenici i učenice malo znaju", kaže Jana Schädel. Ona vodi lokalnu berlinsku preventivnu skupinu: "Doživljavamo da mladići misle da pri porodu bebe izlaze iz ženine mokraćne cijevi." Ni znanje o spolno prenosivim bolestima nije baš veliko. Mnoge djevojčice na primjer uopće nisu svjesne opasnosti od zaraze klamidijom. A trenutačno u Berlinu ima stvarno puno mladih djevojaka zaraženih ovom bakterijom.

U stvari mnogi učenici preko interneta dolaze u kontakt s temom seksualnosti puno ranije nego prethodne generacije, ali to ne znači da im neke stvari ne treba objašnjavati. "Preko pornografije mladi dobiju potpuno pogrešnu sliku a sama medicinska pozadina se na internetu nerijetko skroz krivo objašnjava", kaže Jana Schädel.

Studente, koji ne moraju obavezno dolaziti s medicinskog fakulteta, za ove se satove seksualnog odgoja priprema na posebnim tečajevima. Na njima studenti uče kako na najbolji način s učenicima govoriti o seksu. Na primjer uz pomoć igara koje olakšavaju komunikaciju.

Na ovom satu u osmom razredu učenici izvlače kontracepcijska sredstva iz jedne platnene vrećice. Po redu izvlače kondome, antibebi pilule pa dijafragmu. Većinu ovih zaštitnih sredstava poznaju i nije im problem pogoditi koja su sredstva sigurna a koja nisu. Svejedno, postavljaju cijeli niz pitanja.

Priprema za kasnije

Raspravlja se o svemu: od problema s prvom ljubavi i pubertetom, preko homoseksualnosti do pornografije. Atmosfera u razredu je opuštena i ni jedan učenik se pri pitanjima nije zacrvenio ili počeo zamuckivati. Učenici se smiju i kažu da im sa studentima nije tako neugodno o svemu tome pričati kao s njihovim nastavnicima. Povremeno mladići i djevojke poduku dobivaju i odvojeno jedni od drugih. Nitko se ne bi smio osjećati neugodno ili se bojati da će mu se drugi smijati.

Studenti su vrlo entuzijastični i to rade na dobrovoljnoj bazi. Ovi posjeti školama se organiziraju redovito. A na studentima se vidi da im je zabavno. Osim toga, i njima je rad s učenicima dobra vježba za kasnije. Jer oni će kasnije, kao liječnici ili učitelji na primjer, morati odgovarati upravo na takva pitanja.

Autor: Tim Wiese/Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić