O samouništenju spomenika zvanog Helmut Kol

Kakva tragedija! Prošlog četvrtka u Bundestagu su se okupili aktuelni i dva prethodna njemačka predsjednika, kompletan kabinet Vlade Njemačke i skoro svi poslanici. Predsjednik Bundestaga, Norbert Lamert govorio je o Kolu, ali to nije djelovalo kao da je u pitanju državna ceremonija. A u stvari je bila. Jedna nelagodna ceremonija, naravno. Lambert je hvalio Kolovo životno djelo, što bi svaki iole razuman čovjek ovih dana trebalo da čini. Ali, on je takođe i kritikovao, doduše obazrivim rječnikom, ponašanje starog kancelara. Od članova porodice na sjednici nije bilo nikog. I to će sigurno ostati u sjećanju njemačkog naroda na čovjeka koji je doprinio mnogo da se zemlja, nakon toliko mučnih decenija, ujedini bez ispaljenog metka. 

Evropska ceremonija - da bi se izbjegla Njemačka 

No, ko je za to odgovoran. Jesu li to bile Kolove naredbe ili planovi njegove žene - kažu to je drugo pitanje. Činjenica je sljedeća: 1. jula u Strazburu će biti održana državnička ceremonija na evropskom nivou i Kolu će se ukazati počast - ma šta to zapravo značilo. Jedino što se uspjelo progurati, uz mnogo napora i diskreciju, je da Angela Merkel bude jedna od govornica na toj ceremoniji. Drugim riječima: Kol ili njegova žena nisu željeli nijednog govornika iz Njemačke, a posebno nisu željeli bilo kakvu državnu ceremoniju na njemačkom tlu. A i ako podrobnije razmislimo, skoro da nema nijedan njemački političar koji ne misli da Kol nije izdajnik. Zbog toga bi trebalo da mađarski premijer Orban održi govor; Orban koji demokratiju u svojoj zemlji gazi nogama. Ali, ispunio je glavni preuslov iz svijeta Kolovih - nikada nije izrekao nijednu jedinu kritiku na račun kancelara ujedinjenja..

Norbert Lamert je pronašao prave riječi: odavanje priznanja Kolu, "uz svo dužno poštovanje nije samo porodična stvar". Iako je, kada govorimo o "porodici", to zapravo samo jedna osoba: Kolova udovica Majke Kol-Rihter. Jer, Kolovog najstarijeg sina iz prvog braka je u međuvremenu policija spriječila da priđe porodičnoj kući. Koliko duboki su ponori koji se tamo otvaraju?

Tu se zaista može postaviti pitanje, šta je to što brine jednog građanina Njemačke 27 godina nakon ujedinjenja, kada kreator ovog svjetsko-istorijskog događaja ne želi sa sadašnjim predstavnicima zemlje da ima bilo šta - čak i nakon smrti. Ali, to govori i o gledištu samog Helmuta Kola: onaj ko ga nije bezuslovno podržavao bio je dio mračne strane moći. Kolovi nasljednici, svi - kako oni u uredu kancelara tako i u CDU a gdje bi drugo - odali su počast njegovoj odlučujućoj ulozi koju je imao tokom pada željezne zavjese i ujedinjenja Njemačke. No, to njemu nije bilo dovoljno, a njegovoj udovici nije bilo pravo.

Narcisoidnost i sebičluk

Ovakvo gledište je narcisoidno i sebično. Kol jeste bio kancelar ujedinjenja, ali povod za ujedinjenje je bila mirna revolucija u DDR-u koju su povele hrabre žene i muškarci. Sporazum o ujedinjenju je povezan sa imenom Volfganga Šojblea, sa kojim je Kol kasnije (a šta bi drugo?) prekinuo kontakt. Zapravo je mnogo ljudi bilo uključeno u postizanju ovog njemačkog trenutka sreće.

A Nijemcima među njima se sada uskraćuje njihova sopstvena državna ceremonija. To je glupo i arogantno. I to osvjetljava stav, koji je Kol imao tokom istorijskih promjena a možda i tokom svog cijelog političkog vijeka: na kraju je on morao imati pravo, bez obzira o čemu se radilo. Kako je to jadno.