O Evropi i Bosni s ljubavlju i gorčinom
10. septembar 2014Zamišljena radnja drame zbiva se dan uoči ceremonije obilježavanja stogodišnjice sarajevskog atentata koji je najavio izbijanje Prvog svjetskog rata. Jedan čovjek, besumnje intelektualac i pisac, zatvoren u sobi poznatog sarajevskog hotela "Evropa", sprema se da održi svečani govor o Evropi povodom ove godišnjice. On poznaje i hotel i grad, jer je tu već boravio i dobro poznaje i njegovu istoriju i sudbinu, ima u tom gradu i prijatelja na čiji podsticaj je i prihvatio da održi govor, ali u trenu kad sjeda za kompjuter da ga i napiše, počinju teškoće.
Junak ove drame, u briljantnoj interpretaciji glumca Žaka Vebera (Jacques Weber), sȃm pred kompjuterom traži i provjerava reference i poente svog svečanog govora na googleu, koji na ekranu u pozadini scene, po kreaciji reditelja Dine Mustafića, postaje drugi junak drame. U spontanom, asocijativnom prepletu istorije civilizacije Evrope, projektovane na ekranu, na kojem se pojavljuju dokumenti i fotografije, naslovi knjiga i reprodukcije slikarskih ostvarenja, citati pisaca i filozofa i izmontirane sekvence, junak drame blizu dva sata razmišlja o Evropi, tražeći njen smisao i vrijednosti u kontekstu Bosne kao njenog neodvojivog dijela.
Šta se dogodilo sa Evropom?
On uranja u prošlost, preispituje, traži, doziva, žali i optužuje, pozivajući se na antičku mitologiju, na Heraclita i Platona, istoriju srednjeg i novog vijeka, revolucije i revolucionare, istoriju književnosti i umjetnosti, Sartra i Hajdegera, i u suočenju sa onim što se desilo u Bosni i Hercegovini 1914., a potom 1992. godine postavlja pitanje: šta se to dogodilo sa Evropom. Ne umire li od trena kad je ostavila Sarajevo na cjedilu. Nisu li potvrde njene agonije, nakon ratova na Balkanu u posljednjoj deceniji XX stoljeća, Berlusconi u zemlji Leonarda da Vinčija i Dantea, ili 25 procenata glasača za konzervativni, rasistički Front National Marine Le Pen u Francuskoj, zemlji u kojoj su ponikla sva revolucionarna kretanja ovog svijeta. Šta se to događa sa dojučerašnjim evropskim snom?
"Očekuje se od mene da govorim u ime slave, plemenitosti, Evrope. Trebalo bi da visoko dignem zastavu evropske ideje, koja je - u to sam ubijeđen - poslednja šansa evropskih naroda. A u mojoj svijesti se bude samo slike sramote i tuge", kaže junak drame, i konstatuje kako ga svečani govor u Sarajevu, na mjestu tragedije 1914., koja je duboko ušla u istoriju, i druge - stradanja istog grada krajem XX stoljeća, paralizuje i čini gnjevnim, i njegov unutarnji monolog poprima ton farse i beznađa u isto vrijeme. Nezainteresovana za Sarajevo juče, Evropa je ravnodušna prema drami Lampeduze danas, jedna je od poenti ove monodrame.
"Otkad sam prvi put posjetio Sarajevo još prije rata, uvijek sam mislio da je Bosna na izvjestan način Evropa u malom, u minijaturi, da su u njoj koncentrisane evropske vrijednosti i snovi. Nigdje nisam osjetio da se Evropa potpunije i bolje ovaploćuje nego u duhu i kulturi Sarajeva, u kojem kuca srce one Evrope za koju sam vezan svim svojim bićem i koju sa tugom gledam kako se rasplinjava. Pripremio sam predstavu koja govori o današnjici, o 2014. godini, o sudbini Evrope, ali i Bosne i Sarajeva i njenih građana, koje ne dijelim po etničkoj pripadnosti, jer su svi bili Evropljani, vjerni ideji kosmopolitizma i evropskih vrijednosti. To dokazuje i činjenica da je Sarajevo branio jedan Jovan Divjak, Srbin i pravoslavac, koji se borio upravo za multietničku i multikonfesionalnu Bosnu i Hercegovinu", rekao je Bernar Anri Levi. Obrazlažući motivaciju svoje drame, za koju kaže da je "monolog revolta i gnjeva", ali da ne sugerira kako treba "dići ruke od svake nade", rekao je: "Evropu treba ponovo otpočeti, prije svega kulturom, to je ono što sam želio reći svojom dramom Hotel Evropa."
"Evropa je perverzno ubijala Sarajevo"
Na kraju predstave u pariškom pozorištu "Atelje", uz autora, ovacije publike doživio je i sarajevski reditelj Dino Mustafić. "Sad ste ga tek upoznali. Čućete za njega još", rekao je Levi.
"Ova predstava, koju sam imao zadovoljstvo i čast da režiram, i pored prilično depresivnog tona koji se osjeća u njoj, ipak je u suštini pledoaje za Evropu i Sarajevo kao evropski grad. Srećan sam što sam režirao baš 'Hotel Evropu' jer sam pored njega bio suočen sa smrću 1992. godine. Snimao sam zajedno sa Danisom Tanovićem dokumentarni film o opsadi upravo pored zgrade hotela kad je jedna granata pala u našoj neposrednoj blizini. Nekim čudom ostali smo obojica nepovrijeđeni. Dvadeset dvije godine kasnije režiram dramu koja se zbiva u obnovljenom hotelu i sve što je Sarajevo učestvuje u tome. Evropa je perverzno ubijala Sarajevo, dijelila je Bosnu, ali nikad nismo izgubili svaku vjeru u nju. To je pomalo rezignirajuća poruka ove drame. Sarajevo ne zaboravlja šta je i kakvo je bilo. U onom što radim uvijek je prisutno to iskustvo i neprihvatanje mogućnosti da takvo Sarajevo doživi poraz," rekao je Dino Mustafić.
Predstava "Hotel Evropa", čija je pretpremijera održana u Sarajevu 27. juna ove godine, na repertoru pariškog pozorišta "Atelje" ostaće sve do januara sljedeće godine.