„Noć svjetla“ u Sarajevu

Najavljen kao velika njemačka književna zvijezda, stigao je Meyer u samo srce Baščaršije, te kišne večeri, donoseći originalni i autentični glas nove njemačke, mlade generacije. Potpuno atipičan, stvarni individualista, predstavio je svoje priče, čvrste i poetične, urbanu prozu u kojoj otvorenim stilom progovara o tragičnim sudbinama. Njegov prvi roman „Kad smo sanjali“, govori o grupi mladih ljudi za vrijeme pada Berlinskog zida, o životu na rubu i raspadu Istočne Njemačke, te njihovom ulasku u svijet razuzdane slobode. Druga knjiga „Noć svjetla“, posveta je nadi da se jednom u životu bude pobjednik i nikad ne ugasloj želji da se nešto postigne u životu. Njegov zadnji roman „Nasilja, dnevnik“, tematizira neobjašnjive zločine današnjeg vremena.

Međutim, književnost nije igra

Nakon što je domaćin književne večeri, književnik Faruk Šehić pročitao priču „Još sam tu“, iz Meyerove knjige „Noć svjetla“, uslijedio je razgovor sa gostom iz Njemačke, a stiglo je i poneko pitanje iz publike. „Prodati 40.000 primjeraka knjige, to iz moje pozicije zvuči nadrealno. Ti si prodao „Noć svjetla“, upravo u tom tiražu. Kakve su pogodnosti statusa koji ti imaš?“ pitao je Šehić na početku razgovora sa Meyerom.

„Naravno da se i sam radujem svom uspjehu, ali i tome što je moja knjiga prevedena na druge jezike i što evo, doživljavamo i literarne večeri sa tim prevodima. Međutim, književnost nije igra. Honorari i tantijeme, to je nešto što ide uz to i ja od toga živim, ali moram da naglasim da ja zbog toga neću postati ni gori ni bolji pisac. Drago mi je da sam u stanju da živim od onoga čime se bavim“, rekao je Meyer i dodao da ima kolege koji su jako dobri pisci, ali nisu u stanju da žive od svog rada. On je naglasio da to nije lako ni jednostavno. „Ako ste slobodnjak, kao što pisci uglavnom jesu, nije lako ako dugoročno ne možete da živite od pisanja, a to onda znači, kao i u svakom poslu, da treba imati i malo sreće“, dodao je Meyer.

Pročitajte na sljedećoj stranici:

Čovjek mora poznavati stvari o kojima piše

Čovjek mora poznavati stvari o kojima piše

Učesnicima književne večeri Clemensa Meyera nije promaklo da su junaci njegovih knjiga zapravo ljudi sa ruba, marginalizirane grupe ili prestupnici. „Noć svjetla“ je knjiga kratkih priča o zatvorenicima, narkomanima, bokserima, ljubiteljima pasa i starim poznanicima. Iako se sve priče ne odvijaju noću, Meyer uzima noć i njena svjetla, naprimjer svijeće, kao metaforu za ugroženost, ali i za romantiku. Pa, koliki je autobiografski udio, a koliki udio fikcije u djelima Clemensa Meyera?

„Može se pisati samo o stvarima o kojima se ima pojma. Hemingway je već svojevremeno rekao da čovjek mora poznavati stvari o kojima piše. Onda, kad znate o čemu pišete, onda se može i izmišljati. Ali, da biste nešto izmišljali, potreban vam je dobar temelj. Tada na scenu stupa imaginacija. Taj temelj je vlastito iskustvo i ja naravno, mogu da pišem samo o likovima, sličnim likovima koje sam i sam poznavao“, rekao je Meyer i dodao kako već 30 godina živi u gradu (Leipzig), u četvrti u kojoj ima jako mnogo socijalnih problema. „Tu žive kriminalci, nezaposleni ljudi, pijanice i narkomani i to je sredina u kojoj ja živim. To je vječni izvor inspiracije.“ Na pitanje, koliko poznaje književnost regije i ima li neke favorite, Meyer je odgovorio: „Naravno da poznajem. Evo, čitao sam jednu Farukovu (Šehić) priču koja mi se jako dopala. Zatim, u Hrvatskoj, recimo, znam Edu Popovića, Ivanu Sajko koja je pisala o ratu... Inače, moram reći da je književnost ovdje na Balkanu, u regiji, divna književnost. Čitao sam i Jergovića, kojeg, čini mi se, ovdje niko ne voli. Imate interesantnu književnost i mene u Njemačkoj, moram priznati, već smatraju stručnjakom za hrvatsku literaturu, zbog toga što su moje knjige prevođene na hrvatski, ali ovo je regija koju ja, sa aspekta književnosti, još otkrivam.“

Na svojoj balkanskoj turneji, Clemens Meyer se predstavio na književnim večerima i u Zagrebu, Splitu i Beogradu.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić