Novo poglavlje SAD-a

Kao kandidat za predsjednika SAD-a Barack Obama je obećao okončati rat u Iraku što je prije moguće. Kao predsjednik on to obećanje ispunjava. Pri tome se nije služio velikim riječima i gestama. Naime, iako je borbeni angažman američke vojske u Iraku okončan, u toj zemlji još godinu dana ostaje 50 000 američkih vojnika. Oni će itekako biti potrebni u zemlji u kojoj cvjeta korupcija i nasilje i u kojoj ni šest mjeseci nakon izbora domaćim vlastima nije pošlo za rukom da formiraju novu vladu.

Predsjednik Obama je uzeo u obzir ovu nestabilnu situaciju napominjući da se SAD i dalje žele angažirati u Iraku. One su to ovoj zemlji dužne. Ipak za to nije potrebno ratno stanje. I sam je Obamin prethodnik George Bush izjavio kako nije poslao američke trupe u Iraku da bi tamo ostale kao okupatorska vlast. „Iračani će sami pisati svoju vlastitu istoriju i ići svojim putem,“ izjavio je u maju 2004. godine tadašnji predsjednik Bush. Više od šest godina kasnije dobitnik Nobelove nagrade za mir Barack Obama prebacio je obavezu u tom smislu na same Iračane. Osim toga Obama je iskoristio priliku i da potvrdi da ni rat u Afganistanu ne želi voditi bezgranično.

Ogromni troškovi rata

Razlog za to je u samom SAD-u. Naime ekonomska situacija u zemlji je i dalje nestabilna, a nezaposlenost velika. Tako je doduše neuobičajeno, ali ipak logično, da se Obama u svom obraćanju naciji u povodu povlačenja iz Iraka osvrnuo na ekonomsku situaciju u zemlji i na ogromne troškove rata. Amerikanci su naime već odavno umorni od rata. Ono što ih prije svega interesira jeste kako poboljšati ekonomsko stanje i smanjiti nezaposlenost. Učinkom vladajućih demokrata nisu zadovoljni, a ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je popularnost samog predsjednika na najnižoj razini. Dva mjeseca prije izbora za američki Kogres, Demokratama prijeti veliki gubitak glasova, stoga sada Obama pokušava povlačenjem borbenih trupa iz Iraka učvrstiti tlo na unutarpolitičkom planu.

Sve u svemu to je bolja politika nego ona koju je provodio njegov prethodnik Bush. On je pozitivne poene kod kuće pokušavao sakupiti implementiranjem američkih vrijednosti i svjetonazora u drugim zemljama upotrebom oružja. Razloga za zabrinutost da bi Obama mogao postupiti isto nema. U konačnici jedan američki predsjednik može voditi uspješnu vanjsku politiku samo onda kada ima osiguranu potporu kod kuće. A da aktualni američki predsjednik ne gubi vanjsku politiku iz oka dokazuje i Bliskoistočni mirovni proces koji upravo počinje u Wasghingtonu.

Autor: Christina Bergmann/Zorica Ilić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić