Novi predsjednik Europskog suda za ljudska prava: Pandemija je i kriza pravne države | Politika | DW | 28.05.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Novi predsjednik Europskog suda za ljudska prava: Pandemija je i kriza pravne države

Zbog korone i Europski sud za ljudska prava ima više posla, smatra novi predsjednik Suda Robert Spano. On u intervjuu za DW istodobno naglašava da izazov koji je donijela pandemija nudi i nove šanse.

Deutsche Welle: Prije nekoliko dana ste preuzeli funkciju predsjednika Europskog suda za ljudska prava u Strazburu, koji nadgleda stanje u 47 zemalja članica Vijeća Europe. Riječ je o promjeni u teškim vremenima. Na koji način pandemija koronom utiče na rad Suda?

Róbert Spanó: Vjerujem da je važno uvidjeti da u ovim nemirnim vremenima, u ovom izazovu postoji i šansa. Vidimo da se mnogo ljudi poziva na osnovna načela odnosno osnovna ljudska prava. Oni razumiju vrijednost demokratije i vrijednost koju ima pravna država. Vrijeme je za solidarnost i povratak temeljnijm vrijednostima. Sud je dio tog scenarija. (...) Od sredine marta osjetili smo i praktične učinke koje korona ima na naš rad. Korištenjem moderne tehnike, ekstremno dobrim planiranjem, suradnjom sudaca i registraturom bili smo u stanju da tako reći održimo brod na površini. Sada dolazimo u drugu fazu u kojoj ćemo vidjeti kako ćemo nove alatke koristiti i u budućnosti.

Vjerujete li da će pandemija promijeniti tužbe i krivične prijave Sudu i sadržaje postupaka? Hoće li se ljudi žaliti zbog mjera ograničenja kretanja tokom pandemije?

Da, to je predvidljivo. Sasvim je jasno da mjere utječu na pravo na život i na privatnu sferu, na pravo kretanja i na pravo na okupljanje. Ljudi, koji smatraju da su pogođeni, moraju se prvo žaliti svojim nacionalnim sudovima i iskoristiti sve pravne lijekove ukoliko su ljudska prava povrijeđena na osnovu Konvencije (Europske konvencije o ljudskim pravima – op. red.). No na kraju je narodima u Europi otvoren i put ka nama. Ne mogu u ovom trenutku prosuditi, ali na kraju bi oni mogli doći k nama u Strazbur. Pretpostavljam da uvijek, kada postoji kriza u društvu, postoje napetosti i neujednačenosti između individualnih prava i javnog interesa. To je srž odnosno problematika kojom se bavi Konvencija o ljudskim pravima.

Robert Spano, najmlađi predsjednik Europskog suda za ljudska prava

Robert Spano, najmlađi predsjednik Europskog suda za ljudska prava

Sud je poznat po velikom zastoju u obradi postupaka i zbog toga na lošem glasu. Trenutno imate 60.000 neriješenih predmeta. Zašto je to tako? Odakle dolazi ovaj veliki zastoj?

Odgovor nije jednostavan. Sud je nadležan za 47 država i oko 800 miliona ljudi. Područje nadležnosti je samo po sebi veoma veliko što vodi do toga da imamo mnoštvo predmeta i slučajeva koje moramo obraditi. Pristup Sudu je veoma jednostavan. Postupci su besplatni. Jednostavno je podnijeti zahtjev a kriteriji za prihvatljivost postupka nisu posebno visoki. 2011. godine smo imali 160.000 otvorenih postupaka. Reformama smo taj broj smanjili na 60.000. No ostaju hiljade veoma složenih, kompleksnih slučajeva. Istovremeno su naši resursi ograničeni. Raspolažemo sa 47 sudaca, 300 advokata i 350 specijaliziranih djelatnika. Zbog toga se sve odvija sporo. 

Rusija, Ukrajina, Turska i Rumunija su države iz kojih dolazi najveći broj slučajeva. Je li to znak za to da pravosudni sistem u tim zemljama nije uvjerljiv ili da ljudi nemaju povjerenja u njega?

Ne mogu ovdje diskutirati o pojedinačnim državama. To ne bi bilo primjereno. No dozvolite mi da kažem da je 47 zemalja članica u različitim stadijima primjene Konvencije o ljudskim pravima. To ima istorijske i kulturološke razloge. Konvencija je imala pozitivan učinak, ali mi u nekim zemljama vidimo i napetosti kada je riječ o određenim ciljevima ili reformi pravosuđa ili pitanju pravne države. Države članice i na kraju ovaj Sud moraju odlučiti da li su njihove političke mjere u skladu sa Konvencijom.

Postoje prigovori nekih država članica, Rusije, Turske, ali i Velike Britanije primjerice da Sud prelazi granice i da agira kao „aktivist“. Kako reagirate na ovakve kritike?

Sud je uvijek bio kritiziran. Na jednoj strani kažu da idemo predaleko. Na drugoj strani spektra imate primjerice nevladine organizacije koje kažu da ne idemo dovoljno daleko. Kritika je uvijek tu i to je i prirodno. Kao Sud za ljudska prava mi tretiramo veoma teške teme koje su na razmeđu odnosno granici između prava pojedinaca i javnog interesa. Moja reakcija je da Sud mora raditi svoj posao u skladu sa principima Konvencije. Nije opravdano nazvati Sud aktivističkim ili pretjerano suzdržanim.

Razumijem da ne izdvajate pojedine zemlje, ali vidite li generalnu tendenciju dovođenja u pitanje sudaca i pravosuđa ne samo u Istočnoj  nego i u Srednjoj Europi?

Ja sam posljednjih sedmica stalno govorio da je kriza koju proživljavamo prije svega zdravstvena, ali i kriza demokratije, pravne države i ljudskih prava. To se mora uvijek imati na umu. Moj Sud, Europski sud za ljudska prava, tu je na prvim, isturenim linijama fronta.

Kako se izražava kriza?

Evidentno je da vladavina prava i njeni principi nisu svugdje ispoštovani. Očito je da dolazi do erozije neovisnosti pravosuđa i da se ono narušava. I to je veliki problem. Bez neovisnih sudaca Konvencija ljudskih prava ne može funkcionirati. To je fundamentalni, izvorni stup cijelog sistema. Europski sud za ljudska prava je i Sud za vladavinu pravne države u Europi. Zbog toga su pitanja neovisnog pravosuđa srž i okosnica našeg rada.

Vi ste najmlađi predsjednik Suda. Dolazite sa Islanda, jedne od najmanjih zemalja od 47 članica Vijeća Europe. Postoji li nešto specijalno „islandsko“ što biste Vi mogli dati Sudu?

To je interesanto pitanje. Možda dvije stvari: Kada dolazite sa udaljenog otoka u Atlantiku, koji je uvijek u borbi sa prirodom, onda možda imate čak i malo više energije i izdržljivosti. Morate se boriti za svoje vrijednosti. Osim toga sa 47 godina ja sam predstavnik mlađe generacije. Moja djeca me inače smatraju prilično starim dok drugi kažu da se ponašam kao mladić. Drugo Island je naravno zapadna demokratija. Sve vrijednosti, za koje smo se borili nakon Drugog svjetskog rata, sadržane su u Konvenciji o ljudskim pravima. Ovaj Sud je eksplicitni tumač tih vrijednosti. Ako to budem mogao ispuniti tokom mog mandata, onda sam napravio dobar posao.

 

Róbert Spanó (47) je od 18. maja predsjednik Europskog suda za ljudska prava (EGMR) u Strazburu. Sud nadgleda provođene Europske konvencije za ljudska prava u 47 zemalja članica Vijeća Europe.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android