Nove granice u Europi

Velike promjene u Tunisu i drugim zemljama sjeverne Afrike su dovele i do velikog broja izbjeglica koji žele u Europu u nadi za boljom budućnošću. Zbog geografske blizine, većina izbjeglica završi u Italiji. Utoliko je do sada u Italiji i prije svega na otoku Lampeduza, došlo već gotovo 30.000 izbjeglica.

Ideja talijanskog premijera tim izbjeglicama dati im valjane ulazne vize i time im omogućiti putovanje u druge zemlje Šengenskog sporazuma, izazvala je golemo negodovanje mnogih drugih zemalja Europske unije i prije svega - Francuske.

Italija se osjeća prepuštena samoj sebi

S druge strane, vlada u Rimu se osjeća izigrana od svojih europskih partnera i prepuštena samoj sebi s problemom izbjeglica iz Afrike. Zbog toga su talijanske vlasti odlučile za oko 20.000 Tunižana izdati polugodišnju dozvolu boravka kako bi isti mogli, kako glasi obrazloženje; "posjetiti svoje prijatelje i rodbinu u Francuskoj". Zahvaljujući takvim dokumentima, izbjeglice se mogu slobodno kretati unutar zemalja EU-a kojesu članice Schengenskog sporazuma.

Jer njime je regulirano ukidanje graničnih kontrola između zemalja članica i omogućuje slobodno putovanje građana Europske unije i onih koji imaju dozvolu boravka u jednoj od zemalja članica. Za razliku od unutarnjih granica, vanjske granice Schengenskog prostora - poput one između Lampeduze i zemalja Afrike - posebno su čuvane i tamo bi se trebale provoditi detaljne granične kontrole.

Schengenski sporazum za sada predviđa samo vremenski ograničene nacionalne granične kontrole ako postoji "ozbiljna prijetnja za javni red i mir". Na primjer, tako je i Njemačka već nekoliko puta privremeno suspendirala slobodni prijelaz granice: za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u ovoj zemlji, ali i uoči sastanka na vrhu zemalja G9 prije nekoliko godina. Francuska sada takve iznimke želi pretvoriti u pravilo.