Novac je rješenje za Bliski istok?

Reakcija palestinskog premijera Mohameda Schtaje je bila jasna. Svako rješenje bliskoistočnog konflikta mora biti postignuto političkim sredstvima, izjavio je on tokom sjednice vlade održane u ponedjeljak u Ramali. "Njegova osnova mora biti okončanje okupacije", rekao je on. Palestinsko vodstvo se, kako je rekao, ni pod kojim uvjetima neće složiti sa formulom da je riječ o tome da se život Palestinaca poboljša samo pod izraleskom okupacijom.

Ova izjava se odnosi na za kraj juna planiranu konferenciju u Bahreinu koja ima veliki cilj: okončati bliskoistočni konflikt. To je sebi za cilj postavio organizator konferencije, Jared Kushner, Trumpov zet i savjetnik. No kako izgleda konferencija u Bahreinu će biti održana bez prisustva Palestinaca. Njihovo vodstvo smatra da SAD kao posrednik nisu adekvatne. Najkasnije od kako je Trump u decembru 2017. godine izjavio da želi priznati Jeruzalem kao glavni grad Izraela odnosi između Palestinske autonomne uprave i Bijele kuće su narušeni. Raskol je produbljen kada je također Trump u martu ove godine priznao suverenitet Izraela nad Golanskom visoravni koja je do 1967. godine pripadala Siriji.

Samo kozmetički ciljevi?

Svojom posljednom izjavom premijer Schtaje je obznanio dodatni razlog Palestinaca za otkazivanje učešća: Konferencija je usmjerena prije svega na kozmetičke ciljeve, rekao je on. Okupacija u osnovi navodno neće biti dovedena u pitanje umjesto toga, kako je rekao Schtaje, radi se o tome da ona bude predstavljena u nešto prijatnijem licu.

Slično mišljenja ima i zamjenik premijera Nabil Abu Rudeineh. "Svaki plan koji nema politički horizont neće voditi ka miru. Palestinci neće prihvatiti prijedlog ili plan koji ne garantira postojanje palestinske države i Istočnog Jeruzalema kao glavnog grada", rekao je on.

Još jasnije se izjasnio generalni tajnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), Saeb Erekat: "Sva nastojanja da se tlačitelj i potlačeni dovedu do koegzistencije su osuđena na propast".

Strategija podjele?

Mirovni plan koji propagira Trump slijedi uvjerenje da je i političke konflikte moguće riješiti novcem. Osnovna kalkulacija koja stoji iza toga je jednostavna: Ako se poboljša standart smanjuje se spremnost na oružane konflikte. Ljudi, čije se materijalne okolnosti poboljšaju, pokazuju manje sklonosti da postignuto ponovo nasiljem stave na kocku ili čak izgube.

Ideja o korelaciji između životnog standarda i miroljubivosti je u osnovi ispravna, navodi se u analizi lijevoliberalnog izraelskog lista "Haaretz" - međutim samo onda ako politička pitanja nemaju premoćno značenje. No za Palestince nije ispunjena upravo ta pretpostavka: Tamo borba za nezavisnost ima veliku političku vrijednost. Stoga taj plan ovdje ne prolazi utoliko više što Netanjahuova vlada, koja i dalje u najvećoj mjeri kontrolira tokove novca u i iz autonomne oblasti, politiku subvencija provodi potpuno na svoj način. "Jedini cilj "ekonomskog mira" za Izrael se sastoji u tome da podstiče politiku koja je bazirana na tome da Palestince podijeli, usmjeri ih jedne protiv drugih i da njihove nacionalne aspiracije propadnu", navodi Haaretz.

Nade u ekonomsku nezavisnost Izraela

Moguć je i drugačiji razvoj situacije: Palestinske autonomne oblasti bi mogle koristiti novac iz Katara kako bi postale neovisne o Izraelu. U januaru je ambasador Katara izjavio da njegova zemlja uPojasu Gaze želi izgraditi trafostanicu za distribuciju električne energije iz Izraela za građane Pojasa Gaze, a čija je vrijednost 80 miliona američkih dolara. Najveći dio novca bi, kako se navodi, doduše otišao Izraelu. Jedan dio bi međutim ostao u Pojasu Gaze i doprinio bi tome da se podstakne privreda. Sve ovisi o tome kako bi se PLO odnosio prema ovome, navodi Haaretz. Kako piše ovaj list možda će se PLO sve više i više oslanjati na novac iz Katara i pokušati što je više moguće prekinuti vezu sa Izraelom. Otvoreno je pitanje međutim da li iz ekonomskog može nastati politička autonomija.

Tako bi prijedlog da se podstakne ekonomska situacija u Autonomnim oblastima, ali da se odustane od političkih kompromisa u konačnici mogao doprinijeti samo tome da se zadrži status quo, kaže libanonski ekonomista Kamel Wazne. Sve dok se Izraelci i PLO međusobno ne priznaju ne može se očekivati ozbiljan sporazum. "Svakom privrednom rastu mora prethoditi politički konsenzus", kaže Wazne u razgovoru za DW. Ukoliko to nije slučaj Trumpov projekt jedva da ima šanse, dodaje on. "To bi značilo ulaganje u projekt gdje bi se sve moglo ponovo pretvoriti u pepeo", objašnjava on misleći na u svakom trenutku moguću konfrontaciju između Izraela i Pojasa Gaze.

Arapske zemlje kao posrednici?

Nade Bijele kuće se ne baziraju na poboljšanju odnosa između pojedinih arapskih zemalja i Izraela. Washington se zalaže za to da bi ove države - prije svih Saudijska Arabija, najvažniji saveznik SAD u regionu - mogle djelovati kao posrednik između Izraela i Palestinaca. Ipak učinkovitost tih nastojanja bi mogla biti ograničena, kaže Kame Wanze: "Više je nego upitno da li bi ta normalizacija mogla dovesti do toga da Palestinci promijene svoju poziciju".

Palestinci se drže svojih političkih zahtjeva. Izjave sa Zapadne obale kao i iz Pojasa Gaze sugeriraju jedno: Dokle god nisu uključeni u dnevni red Mirovne konferencije u Bahreinu njihov doprinos rješenju bliskoistočnog konflikta bi mogao biti prije slab.