Njemački otpad - luksuz u Africi

I u Njemačkoj je ta odluka vlade izazvala mnoge rasprave, prije svega o tome hoće li ona zaista uspjeti da podstakne posrnule fabrike automobila. Interes doduše postoji i ponuda je naročito zanimljiva ako neko želi da kupi nov i manji auto. Ali postoji i problem: stari automobil mora da bude uništen - dokazano, s potpisom i pečatom. Jer to nije samo mjera kojom vlada želi da podstakne kupovinu novih automobila, nego i ekološka mjera za manji broj vozila koja više zagađuju okolinu.

Upravo zbog toga ta vijest je zabrinula i mnoge u svijetu. Devet godina star auto se u mnogim zemljama smatra kao „skoro nov“. Polovni automobili iz Njemačke svakodnevno odlaze na Istok, a gotovo svako vozilo može da se proda u Africi. Čitavi brodovi plove iz Hamburga s automobilima na njihov posljednji put prema Crnom kontinentu. Na primjer, u Mauritaniju: tamo mnogi samo sanjaju o tome da sjednu za volan automobila koji se ni ne proizvodi već 15 godina. Najomiljeniji automobil u zemlji je, naime, Mercedes 190 - i to dizelaš.

Automobil je sjajan

U glavnom gradu Mauritanije Nuakšotu, čitava gradska četvrt bavi se samo starim Mercedesima. I vozač taksija Lamine ima auto iz snova, Mercedes 190 dizel i to godište 1984. Putnici na sjedištima već odavno sjede kao u rupi, pojasa uopšte nema, a kilometar-sat se ne okreće, ali Laminea to ne smeta.

„Kilometar-sat nije važan, važnije je stanje motora. Ono što je važno jeste da ne troši ulje i da se ne dimi. Mora dobro da se neguje. Ovakvi automobili su sjajni za Afriku.“

U „četvrti Mercedesa“ jedna do druge su radionice za Mercedese. Radnici u prljavim radnim odjelima nagnuti su nad jednu „stodevedeseticu“. Poklopac motora je svijetlo zelen, vrata su maslinasto zelena, a blatobrani su bijeli. Karoserija je sklopljena od čitavog niza automobila - baš kao i ono ispod lima.

„Sve rastavimo, do posljednjeg detalja“, objašnjava Mohamed Vadad, i pokazuje u svojoj radionici police sa rasplinjačima, pumpama za ulje i ručicama mjenjača. Pored njih su naslagana vrata, blatobrani, poklopci motora... Pored njih Vadad pokazuje i - kako sam kaže baš tom riječju, „Getribe“ (Getriebe – nemački izraz za menjač).

Njemačke riječi su i u auto-mehaničarskim radionicama Mauritanije nešto što se samo po sebi razumeij isto kao i njemački „mini-Mercedes“, kako se zvao model 190 u Njemačkoj. Jer to je vozilo kao stvoreno za Afriku: nije osjetljivo na pustinjski pijesak, ne leži prenisko nad zemljom, jednostavno je za popravku - i solidno proizvedeno. Zato su i dijelovi za njega veoma traženi.

Samo da se kotrlja

Naravno, i u Afriku su stigle kopije dijelova za automobile iz Kine i da Dalekog istoka. Ali veću cijenu postižu originalni, „made in Germany“, pa makar bili stari i dvadesetak godina. Vadaduu zato nije teško da ode sve do Hamburga. Prošli put je tamo nabavio dva kontejnera punih djelova za stare automobile. Ali sve je teže i u Njemačkoj doći do rezervnih dijelova: neki trgovci su kupili gotovo sve što je bilo na tržištu. Vadad objašnjava da su to pre svega Arapi koji veoma dobro znaju koliko Afrikanci žude za tim djelovima. Zato kada vide nekoga ko dolazi iz Afrike, odmah podignu cijene.

Najava da bi moglo uskoro biti još teže doći do starih automobila iz Njemačke jer tamo moraju da se unište, mnogima u „četvrti Mercedesa“ nije po volji. Već i sada se u mnoge države Afrike sve teže uvoze stari automobili. Neke vlade su, kao i mnoge u Evropi, čak i zabranile uvoz automobila starijih od osam godina. Načelno, time se želi spriječiti da Afrika postane otpad Evrope.

Ali gorka realnost jest da je to često samo još jedan način za uzimanje mita od trgovaca da bi se „zažmurilo na oba oka“ i udario pečat. Jer potražnja za starim automobilima je velika: naročito ako je to Mercedes 190, po mogućnosti još i dizel. Ogrebotine na karoseriji ili propala sjedišta nisu važna. U Africi za automobile nema brze smrti.