1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemacke novine komentarisu stav americke vlade o zlostavljanju Iracana

6. maj 2004
https://p.dw.com/p/AXp1

PREGLED PISANJA NJEMAČKE ŠTAMPE

Rakcije americkog drzavnog vodjstva na prigovore o mučenju na račun američkih vojnika, tema je kojom se i danas bave nje mački dnevni listovi. Tako "Berliner Zeitung"piše:

“Da bi ograničila štetu, američka vlada mora učiniti više,nego je nastup pred TV kamerama.To podrazumijeva odštetu svih žrtava,jedno uistinu ubjedljivo izvinjenje, istraga svih slučajeva, ,kao i najoštrije kažnjavanje prekršilaca vojnih pravila.Prvi su koracima,medjutim,obeshrabrujući,pošto je sef zatvorenika u Iraku,postao dojučerašnji prvi čovjek zatvora Gvantanamo na Kubi,svojevrsne bespravne zone, Dzefri Miler.”-kometrariše “Berliner Zeitung”.

Minhenski “Siddojče Zajtung”komentariše ovako:

“Mučenje i zlostavljanje zatvorenika u Iraku, može dovesti do obrušavanja spoljne politike Bušove vlade, koja direktno utiče na pad osnovnih vrijednosti Amerike. Amerika zagovara moral, kojeg se ova zemlja ni sama ne može pridržavati. Sumnja se rodikla već onda,kada je 2000 godine Busch prigrabio vlast. Nastavljena je,potom, svim političkim odlukama i direktivama vlade,kojima je Amerika dokazivala svoju snagu i nepopustljivost, ali ne i vodeći moralnu silu”-kometariše “Siddojče Zajtung”.

“Dobro jutro Ameriko!Tako svoj komentar počinje “Frankfurter Allgemeine Zeitung"- i nastavlja.

Rasvijetljavanje onoga što se dešavalo sa iračkim zatvorenicima i kažnjavanje počinilaca je važno i neophodno.Ali, najveća je šteta po Ameriku,nastala u javnosti.

Kasno saznanje o tome, svakako je velika greška predsjednika Buša i njegovih savjetnika.Zbog toga je jučerašnji nastup pred Tv kamerama,samo ograničavanje nastale štete. Još od 12.septembra 2001,Dan nakon terorističkih napada u SAD, vlada je upozoravala kako islamske zemlje treba ubijediti u svoje vrijednosti i tako ih dovesti na isto polazište.Nikle su brojne radio i Tv stanice na arapskom jeziku.Pri tome je,naravno, bitan ne broj takvih stanica, nego njihova poruka.A,ova je poruka bila,kada je riječ o obraćanju Buša, kako je pod pritiskom javnosti objavljeno nešto,što se prethodno prikrivalo. Kako se onda možemo vjerovati svakodnevnim porukama,pitanje koje se nameće kod gledalaca i slušalaca? Slična iskustva imao je Sovjetski Savez u vrijeme “hladnog rata”. Radio Moskva je emitovala i emitovala programe, ali to niko nije slušao"-kometariše FAZ".