Njemacka stampa o otvaranju Starog Mosta

"Pomirenje dekretom" naslov je clanka o Mostaru, koji povodom danasnjeg otvaranja Starog Mosta donosi Frankfurter Allgemeine Zeitung:

"Balkan se vec sedmicama znoji pod talasom vrucine ali je za petak u Mostaru najavljen grad. Na metaforama i alegorijama povodom Starog mosta nikada se nije stedilo pa ni ovaj put. To je most pomirenja, most koji povezuje epohe, kulture, narode. Deset godina i osam mjeseci nakon njegovog rusenja ciljanim , hrvatskim pogotkom , most je ponovo ozivio. I to u originalu, onakav kakav je nekad bio. Izgradjen je 1566, pod vladavinom Osmanlija, "

pise FAZ i dodaje:

"Svasta se ispodesavalo od njegovog rusenja, tog kobnog 9. Novembra 1993-e. Vecina vinovnika politike rusenja mosta su na onom svijetu ili iza resetaka. Slobodan Praljak, bivsi pozorisni reziser, filmski producent i docent filozofije, koji je u ratu dosegao do zamjenika ministra odbrane Hrvatske i koji je naredio rusenje mosta optuzen je pred Haskim sudom. Dobrovoljno se predao i ceka u Holandiji na sudjenje. I oziljci rata sve vise nestaju u Mostaru mada su oni po mnogim ulicama jos uvijek itekako vidljivi. No, ujedinjenje grada, podijeljenog izmedju Hrvata i Bosnjaka odvija se sporo. Povratak prognanih Srba odvija se na papiru ali ne i u praksi. Oni doduse dolaze do svoje imovine, ali je odmah prodaju i odlaze tamo gdje su u vecini.

konstatuje FAZ i nastavlja:

"Paddy Ashdown donio je dekret o ujedinjenju grada, u kojem je ukinuo sest opcina i ujedinio do tada razdvojene komunalne sluzbe i vatrogasce. U gradskom parlamentu odlucuje se dvotrecinskom vecinom, da Bosnjaci, koji su sada u manjini, ne bi bili zakinuti. Srbima su zagarantirana cetiri mjesta u gradskom parlamentu. Predstavnici HDZ-a zale se da, i pored cinjenice da u Mostaru zivi 60% Hrvata, oni nemaju vecinu mandata u gradskom parlamentu. Od kako hrvatsko izborno tijelo predstavlja vecinu u Mostaru predstavnici jos uvijek nacionalistickog HDZ-a zalazu se za potpuno ujedinjenje grada. Bosnjacke partije, prije svega SDA, koje su se borile za ujedinjenje Mostara, ne drze puno do ove ideje, od kako su postali manjina. Pri svemu tome grad je zapamtio i vremena kada etnicke proporcije nisu bile bitne. Mostar je u bivsoj Jugoslaviji biljezio najveci broj mijesanih brakova. Na posljednjem predratnom popisu stanovnistva, 1/3 se prijavila pod oznakom Hrvati i Mislimani i jedna petina pod oznakom Srbi. Vecina se izjasnila kao Jugosloveni. U danasnjoj Bosni to se ne moze ni zamisliti. Iako stapanje naroda u Titovoj diktaturi nigdje nije bilo vece nego u Mostaru, ono nije izdrzalo iskusenja devedesetih godina. Mostar danas zivi u miru ali put od jedne bosanske Nikozije ili bosanskog Belfasta do normalnog evropskog grada je dalek.