Njemačka za Konferenciju o Libiji | Politika | DW | 12.01.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Njemačka za Konferenciju o Libiji

Njemačka savezna vlada želi za isti stol dovesti sukobljene strane u Libiji i njihove strane podržavatelje. To je težak pothvat s obzirom na predodžbe suprotstavljenih strana.

Kad je 2011. svrgnut libijski vlastodržac Moamar al Gaddafi, slavilo se i u Berlinu. Gaddafi je bio odgovoran za najteža kršenja ljudskih prava libijskoga stanovništva. Ali, veselje zbog njegovog pada trajalo je kratko. Od tada naime u Libiji vlada kaos. Postoji, istina, vlada koju priznaju Ujedinjeni narodi. Predvodi ju Fayez al-Sarraj i sjedište joj je u Tripoliju. Ali, ona je slaba i kontrolira samo dio državnog teritorija. Njezin protivnik je general Kalifa Haftar koji kontrolira istok i jug zemlje. On je nedavno osvojio i lučki grad Sirte i vladu dovodi pod sve veći vojni pritisak.

Obje strane mogu računati ne samo s brojnim paravojnim skupinama nego i u inozemstvu imaju jake saveznike. Turska primjerice podupire Sarraja i u međuvremenu je u Libiju poslala svoje vojnike. Ankara je s libijskom vladom sklopila i sporazum o granicama na moru u kojem se govori o pravima korištenja nalazišta plina u istočnom dijelu Sredozemnog mora. S druge strane Rusija, Egipat, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati podupiru Haftara. 

Haftar i as-Sarradš

Haftar i as-Sarradš

Jako važno za Europu

Uloga stranih aktera je prošlog tjedna znatno zaoštrila situaciju. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas je upozorio da Libija ne smije postati poprište zamjenskog rata. Toga se boje i njegove kolege unutar Europske unije. Stručnjak za obranu iz njemačkog SPD-a Fritz Felgentreu strahuje da bi utjecaj stranih sila mogao imati loše posljedice za "sigurnost na Sredozemnom moru, rijeke izbjeglica i patnje tamošnjeg stanovništva". A CDU-ov stručnjak za vanjsku politiku Jürgen Hardt sukob u Libiji naziva "jednim od velikih sukoba u svjetskoj politici".

I doista, prije svega je EU jako zainteresiran za stabilizaciju stanja. Ta velika zemlja s južne strane Sredozemnog mora je već godinama glavna tranzitna zemlja za afričke migrante na putu prema Europi. Nejasni odnosi snaga su osim toga plodno tlo za islamističke terorističke skupine. Dugogodišnji građanski rat i s tim povezano krijumčarenje oružja destabiliziraju i susjedne zemlje pa bi moglo doći do povećanja broja izbjeglica. 

U Libiji se radi i o ekonomskim interesima. Jer, ta zemlja je bogata naftom i zemnim plinom. Zbog toga bi moglo doći i do sukoba unutar EU-a oko politike prema Libiji: Francuska je neko vrijemepodupirala Haftara, Italija Sarraja, s ciljem dobivanja ekskluzivnih prava u gospodarskoj suradnji. Vanjskopolitički stručnjak FDP-a Bijan Djir-Sarai o tomu sarkastično kaže: "Nisam tako zamišljao zajedničku europsku vanjsku i sigurnosnu politiku. Mora postojati jedinstvena linija. I prije svega mora se biti u stanju tu liniju politički provesti."

Prijeti li opasnost druge Sirije?

Fritz Felgentreu smatra da se kroz pregovore mora pokušati postići "da u Libiji ponovo postoji država koja funkcionira".

Već prošle godine je savezna kancelarka Angela Merkel skupa s ministrom vanjskih poslova Heikom Maasom pokrenula takozvani Berlinski proces koji bi za isti stol trebao dovesti sve strane države koje su umiješane u odnose u Libiji. Od tada stanje nije postalo jednostavnije, naprotiv. SPD-ov vanjskopolitički stručnjak Nils Schmid predbacio je Turskoj da je slanjem vojnika u Libiju "povećala polarizaciju u toj zemlji". 

 Libija je tranzitna ruta za brojne izbjegelice

Libija je tranzitna ruta za brojne izbjegelice

U Siriji su Rusija i Turska već dokazale da su u stanju dogovoriti se oko utvrđivanja utjecajnih zona i čuvanja vlastitih interesa. I u Libiji bi zato posrednička nastojanja Njemačke i EU-a mogla biti neuspješna. Vjerojatno i zbog toga ministar Maas upozorava da Libija "ne smije postati druga Sirija". Da bi moglo doći do rusko-turskog sporazuma mimo EU-a govori i zajednički poziv na primirje koji su uputili predsjednici Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan u srijedu u Istanbulu. Ali, službeno i Moskva i Ankara podržavaju Berlinski proces.

Nejasni izgledi za mirovnu konferenciju

Jürgen Hardt smatra da bi izglede za njemačko posredovanje mogla poboljšati činjenica "da ni pobunjenici oko Haftara ni regularna vlada ne mogu računati s time da će svoju situaciju bitno poboljšati, ako se ne dogodi ništa pozitivno, neko smanjenje napetosti. To bi moglo pripremiti teren za moguće mirovno rješenje, barem za nagodbu oko interesa". Pa ipak ni u kojem slučaju nije sigurno održavanje mirovne konferencije u Berlinu, kaže Hardt.

Ministar vanjskih poslova Maas je optimist s obzirom da mu je Sarraj ovog tjedna u Bruxellesu obećao potporu Berlinskom procesu. Sarraj je osobito zainteresiran za primirje, embargo na uvoz oružja i politički proces u Libiji pod nadzorom UN-a. Od Haftara međutim Maas nije dobio ni očitovanje, a kamo li pristanak na njemačku inicijativu. "Ali, problem je tako težak da se svaki napor isplati", kaže Jürgen Hardt iz CDU-a, "i ispravno je što savezna kancelarka na tu kartu polaže svoju političku težinu."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android