Njemačka protiv ″Europske Paname″ | Politika | DW | 12.05.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Njemačka protiv "Europske Paname"

Odnosi Njemačke i Malte posljednjih dana nisu baš srdačni: njemački poreznici su uvjereni u preko 60.000 slučajeva utaje poreza na Malti. Sa Malte odgovaraju: tamo uopće nema toliko tvrtki...

Norbert Walter-Borjans ima pune ruke posla u nastojanjima da se istakne kao strah i trepet za sve one koje žele utajiti porez od njemačkih poreznika. Taj ministar financija pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija se već posvađao sa Švicarskom jer uvijek iznova kupuje diskove s pojedinostima o utajivačima, ukradene iz švicarskih banaka. Osim toga, nedavno je izbila i afera s navodnim švicarskim špijunom koji je poslan njemačkim poreznicima da otkrije metode njihovog rada.

Ali sad je Norbert Walter-Borjans pored Švicarske otkrio novi cilj: Maltu. "Već dugo postoje znakovi da se tu stvorilo nešto kao 'Panama Europe'", izjavio je Walter-Borjans ovog tjedna u Berlinu. On je otišao u glavni grad kako bi se pohvalio da je njegov ured došao do (obično to i dobro plaćaju onome tko želi to otkriti) podataka o 60 do 70 tisuća tvrtki sa sjedištem u Malti, ali čiji su vlasnici porezni obveznici drugih zemalja. Podaci se još analiziraju, no kod 1.700 do 2.000 tih tvrtki trag očito vodi u Njemačku, bilo do ovdašnjih kompanija ili privatnih osoba.

Gdje su sve te tvrtke?

Nije trebalo dugo čekati na izuzetno srditu reakciju Malte. "Reci mi neki bolji vic" (možda bi se slobodno mogla prevesti fraza "Pull another one"), napisao je na Twitteru malteški ministar financija Edward Scicluna. "Od kad je to da su sve malteške tvrtke u trgovačkom registru Malte postale strane, izmišljene i u vlasništvu Nijemaca?"

Preko te društvene mreže je malteški ministar obrazložio svoju srdžbu: trgovački registar Malte je naravno javni dokument kojeg svatko može vidjeti, a on trenutno i ukupno, računajući baš svaki gospodarski subjekt te malene otočke države, broji oko 50 tisuća tvrtki - dakle manje nego brojka za koju njemački pokrajinski ministar tvrdi da su u stranom vlasništvu. Dodao je i da Malta ne vodi evidenciju "offshore" kompanija: "Utoliko je jasno da, tko god tako nešto tvrdi, je uvelike krivo informiran", piše malteški ministar Scicluna.

Stručnjak za međunarodne porezne propise Lars Kelterborn nije iznenađen time što je Malta postala cilj njemačkih poreznika, ali jest iznenađen brojem tvrtki o kojima govori njemački pokrajinski ministar. Jer on nije očekivao da se i Malta po broju slučajeva uopće može usporediti s podacima koji se kriomice dobivaju iz švicarskih banaka: "Prema 'Dokumentima iz Paname' broj utajivača poreza - barem prema našim iskustvima - je manji nego što je to slučaj u Švicarskoj, Lichtensteinu ili Luksemburgu. Tamo je i potpuno druga situacija. U Malti se radi o ulaganjima u tvrtke koje tamo već postoje, što je zapravo dozvoljeno. Pitanje je jedino jesu li vlasnici tih dionica obavezni prijaviti njemačkim poreznicima da ih posjeduju."

Klasičan primjer tvrtki "samo na poštanskim sandučićima"

Pokrajinski ministar financija Walter-Borjanis se svim silama trudi postati strah i trepet utajivača poreza u Njemačkoj. Zato uvijek iznova kupuje podatke, u pravilu ukradene iz banaka takvih oaza.

Pokrajinski ministar financija Walter-Borjanis se svim silama trudi postati strah i trepet utajivača poreza u Njemačkoj. Zato uvijek iznova kupuje podatke, u pravilu ukradene iz banaka takvih "oaza".

Malta načelno sve tvrtke oporezuje s 35% (standard corporate tax rate), ali kod isplate dividendi dioničari mogu tražiti povrat poreza po čitavom nizu osnova, tako da je stvarna porezna stopa tek 5%. Malta ne vidi nikakav problem u svojim poreznim propisima: ne samo da je to njeno pravo kao suverena država, nego ona udovoljava sve zahtjeve i propise Europske unije i smjernica OECD-a.

Ali njemački poreznici su objavili kako su "uvijek iznova pronalazili oblike tvrtki koje su bile osnovane (na Malti) u prvom redu kako bi se izbjeglo plaćanje poreza u Njemačkoj". Taj USB memorijski stick je došao u ruke poreznicima grada Wuppertala koji je onda i poslao svoje istražitelje na Maltu kako bi pronašli tvrtke o kojima se radi. "Istražitelji su na koncu potvrdili sumnju kako je riječ o tvrtkama koje služe za izbjegavanje poreza", objavio je Porezni ured tog grada. A obzirom da se ne radi samo o Nijemcima i njemačkim tvrtkama, "njemačka vlada će poslati podatke s te 'Malteške liste' i drugim državama o čijim se građanima tu radi", piše u priopćenju.

Ministar financija pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija je zapravo već sit toga da tek mora trčati za svim onima koji žele svoj novac smjestiti "na sigurno" od njegovih poreznika. U Berlinu je zato zatražio od njemačke vlade neka "značajno oteža život međunarodnim utajivačima poreza", kako već u pokušaju prebacivanja novca daleko od očiju poreznika, ali onda i većim pritiskom Berlina na takve zemlje da jave podatke i na koncu, većim globama i strožim kaznama za prijestupnike.

Goleme rupe u međunarodnim sporazumima

"Trenutno, ne prijaviti učešće u tvrtki na Malti znači globu od samo 5.000 eura", kaže se u ministarstvu financija. "U ovom trenutku samo 270 njemačkih tvrtki je uredno prijavilo svoje učešće u tvrtkama Malte." Utoliko je prilično vjerojatno da, ako ne njih 70 tisuća, ali u svakom slučaju da ima mnogo više slučajeva kada se i na Maltu slao novac "na sigurno".

Međunarodni sporazumi o plaćanju poreza su obično razvodnjeni do mjere da su još jedva djelotvorni. Bilateralni pritisci - poput američkog IRS-a su obično mnogo bolji - i zato ministar i od Njemačke traži da pokaže mišiće.

Međunarodni sporazumi o plaćanju poreza su obično "razvodnjeni" do mjere da su još jedva djelotvorni. Bilateralni pritisci - poput američkog IRS-a su obično mnogo bolji - i zato ministar i od Njemačke traži da "pokaže mišiće".

Već se dugo raspravlja o boljoj međunarodnoj suradnji u slučajevima utaje poreza i to kako na političkim, tako i na razini trgovinskih organizacija poput WTO. Jedino što doista funkcionira je velik i posve otvoren pritisak velikih država, poput poreznika Sjedinjenih Američkih Država čijem IRS-u se usuđuje prkositi rijetko koja država.

Ali na međunarodnoj razini, obzirom da postoji sasvim konkretan interes tih "oaza" da nikome ništa ne kažu, rijetko se postižu dogovori. I oni su obično "razvodnjeni" - i određeni da počnu djelovati u neko doba u budućnosti. Tako je to slučaj i s takozvanim AEOI (Automatic Exchange of Information) gdje su banke u stotinjak zemalja od 2018. obvezne automatski dojaviti podatke državi gdje korisnik inače plaća porez.

Ali i njemački pokrajinski ministar upozorava da taj propis ima golemu "rupu" i zapravo ga je veoma lako nadmudriti. Banke su tako obvezne javiti podatke o Nijemcima i njemačkim tvrtkama o njihovom poslovanju u drugim zemljama. Ali ako njemačka tvrtka ili neki Nijemac osnuje tvrtku na Malti i ta tvrtka posluje s bankom, onda ona neće javiti - ništa. Jer to je "domaća" tvrtka...

I međunarodni stručnjak Kelterborn se slaže da je to uglavnom "prazna puška": "U Europskoj uniji već postoji sporazum o razmjeni bankovnih podataka AIA, ali tamo se najčešće ništa ne može naći. Ni AIA ne obvezuje banke da javljaju sudjelovanje (stranaca) u stranim tvrtkama i to nije nikakva osobitost Malte."

Preporuka redakcije