Njemačka korist od krize u Grčkoj | TEME | DW | 18.06.2011
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Njemačka korist od krize u Grčkoj

Kriza u Grčkoj je kušnja za zonu eura: to je fraza koju često čujemo pa se tako gubi iz vida koliko je to točno. Jer, kako je moguće da je Grčka - s eurom - pred bankrotom, a Njemačkoj - s istim tim eurom - ide sjajno?

default

Neki bi novac na tanjuru

Čini se da u Grčkoj, a ni u Europi, ne postoji jedinstveno mišljenje o tome kako riješiti krizu u toj zemlji. Na sjeveru Europe se čuju paušalne ocjene o "lijenim" južnjacima, dok se na prosvjedima u Grčkoj - ali i Španjolskoj ili Portugalu, čuju pogrdni izrazi o "škrtim" i "oholim" sjevernjacima. Vijesti o padu nezaposlenosti u Njemačkoj (u Bavarskoj je nezaposlenost pala ispod 4% što mnogi ekonomisti već smatraju rubom "pune zaposlenosti"), na jugu Europe rijetko izaziva solidarnu radost, nego prije - bijes. U Španjolskoj je stopa nezaposlenosti u travnju iznosila 20,7% nakon što je od prošlog siječnja narasla za 1,5%, u Grčkoj je stopa 14,1%, a u godini dana narasla za 3,1% - što je rekord među svim zemljama OECD-a. Kako je to moguće?

"Grci moraju biti jeftiniji"

Grci su zapravo zatečeni posljedicama zajedničkog tržišta

Grci su zapravo zatečeni posljedicama zajedničkog tržišta

Na primjer, direktor njemačkog ekonomskog instituta ifo Hans-Werner Sinn najveći problem u Grčkoj vidi u tome što je postala - previše skupa u usporedbi s gospodarskim potencijalom kojeg ima. Slijedom logike tržišta, kada bi grčka roba i usluge bile jeftiniji, opet bi turisti odlazili u Grčku, a ne u Tursku. Isto tako, Nijemci bi u svojim samoposlugama kupovali sir ili povrće iz Grčke, a ne iz Nizozemske. Cijena te logike bi bila da bi Grcima - na primjer automobili iz Njemačke postali skuplji pa bi ih manje kupovali. To bi pak smanjilo vanjskotrgovinski deficit od kojeg trpi Grčka i automatski bi poboljšalo i stanje u državnoj blagajni Grčke.

Ali postoji problem koji je upisan kao jedna od najvećih vrijednosti Europske unije: slobodan protok robe, kapitala i ljudi po čitavoj Uniji. Ne upuštajući se sada u rasprave, je li svojedobno Grčka doista zavrijedila preuzeti euro, prostor zajedničke valute i uz današnje transportne mogućnosti, sličan je jednoj tržnici gdje je jedva moguće da netko prodaje jabuke po 20 eura, a drugi jabuke iste kvalitete po 2 eura - a da i jedan i drugi od toga mogu živjeti.

Mora se priznati da se cijene izjednačuju, ali ne i prihodi - osobito onih na državnim 'jaslama'.

Mora se priznati da se cijene izjednačuju, ali ne i prihodi - osobito onih na državnim 'jaslama'.

Tako je očito da u zoni eura cijene postaju sve sličnije, ne samo nafte, nego i pogled na račun iz samoposluge u Ateni se sve manje razlikuje od onoga u Berlinu. Ali produktivnost se nije promijenila preko noći, baš kao što se nisu toliko promijenili ni prihodi građana. Kada onda vlada objavi kako treba još štedjeti, ne treba mnogo napora navesti ljude na prosvjede.

Novac bježi u - Njemačku!

U raspravama o Grčkoj se čuje i kako tu zemlju "ne treba ugušiti" mjerama štednje, nego da ta zemlja treba "nešto kao Marshallov plan" gospodarskog oporavka. Ali i novac je zapravo postao prokletstvo i Grčke, Irske i drugih zemalja - i još jedan razlog zašto Njemačkoj trenutno ide tako dobro.

Grčka, kao zemlja s eurom, dugo je vremena imala sličan status na tržištu kapitala kao i Njemačka. U dobrim vremenima se novac slijevao u tu zemlju i činilo se da je sve u redu. Ulagači su u najkraćem roku mijenjali odredište svog novca kada je neka zemlja ponudila još bolje uvjete - na primjer Irska ili Slovačka, ali kada je izbila kriza, investitori su konačno shvatili da to može biti i - opasno.

Tako i Hans-Werner Sinn iz ifo-instituta ukazuje kako su samo njemački ulagači, kako institucionalni, tako i privatni, do izbijanja krize u inozemstvo uložili preko 1.000 milijardi eura. Kada je izbila kriza, ta rijeka novca je počela - ostajati u Njemačkoj i odjednom je i ovdje počela stvarati gospodarska čuda.

Milijarde su se selile tek jednim pozivom ili klikom miša: danas novac traži utočište u Njemačkoj.

Milijarde su se selile tek jednim pozivom ili klikom miša: danas novac traži utočište u Njemačkoj.

Dok Grčka mora prodavati svoje obveznice pod sve lošijim uvjetima, za obveznicama njemačke Bundesbanke vlada prava jagma: tako je rendita na desetogodišnje papire pala na gotovo rekordnih 2,95%. Čak se i obveznice europskog "kišobrana" - koje nude pola postotka više nego Nijemci, prodaju kao lude, pogotovo u Aziji. Tako je samo Japan ovog tjedna kupio obveznice EFSF u vrijednosti od 1,1 milijarde eura.

Kinezi su „otkrili“ Njemačku

Jer posluje se dobro, kapital se povećava, tako da je i Azija - prije svega Kina, veoma zainteresirana za investicije u Njemačkoj. Nakon što su u proteklih pet godina Kinezi najviše ulagali u Veliku Britaniju, Švicarsku - i Grčku na trećem mjestu u Europi, sada se redaju njemačke tvrtke koje kupuju kineske: Lenovo kupuje Medion, Jiangsu Jiangsheng kupuje Emag Gruppe, priča se da Dongfeng Motor želi kupiti proizvođača automobilskih mjenjača Getrag... Sve to još više potiče gospodarstvo u Njemačkoj - dok Grčka i dalje srlja u platežnu nesposobnost.

Naravno, Adam Smith nas uči kako će se na "zajedničkoj tržnici" prije ili kasnije izjednačiti i prihodi i rashodi - i to je ideal Europske unije. Ova kriza u Grčkoj pokazuje da nas na tom putu čeka još veoma mnogo kriza i izazova te da tek treba naučiti kako da ih se rješava.

Autor: Anđelko Šubić (agencije)

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić