Njemačka se opet bori protiv poplava

Poplava još uvijek traje: doduše, negdje se voda već povlači, ali drugdje poput Magdeburga obvog vikenda je dostignut rekordni vodostaj (7,3 metra) Povrh toga, zemljane brane već danima odolijevaju tisućama tona vode. U međuvremenu su vlažne i nije izvjesno, hoće li neka ipak popustiti.

Mnogi od pogođenih su očajni. Osobito oni s manjim prihodima nerijetko nisu bili ni osigurani protiv poplave, a sad su opet ostali bez gotovo svega. Jer već prije desetak godina, 2002. su gotovo ista područja već bila pogođena i već onda se govorilo kako je to "poplava stoljeća".

Ali nije bila: gotovo svugdje je ove godine voda bila viša nego te godine i nego što je ikad bila u XX. stoljeću. Država je obećala pomoć, ali i ta pomoć će biti tek povoljan kredit koji će se morati otplaćivati.

Više vode, ali manja šteta

Na istoku zemlje i rijeka Laba još uvijek prijeti, ali uzvodno i na njezinim pritokama se opet polako vraća život. Tako je to i u gradiću Grimmi na rijeci Muldi gdje gradonačelnik Matthias Berger utvrđuje štetu u svom gradu. "Mnoge kuće su, na sreću, bile tek na rubu propasti. Na mnogima je nedostajalo samo koji centimetar da se voda prelije u kuću kroz prozore." U Grimmi još uvijek nema stanovnika, a nije uključena niti električna struja. Tek kad se proglasi da je opasnost prošla, i stanovnici će se vratiti svojim kućama.

A posla ima preko glave. Ulice su prepune smeđeg mulja i posvuda ima svačega što je nanijela rijeka, tko zna odakle. I viseći most preko Mulde je prepun smeća, a tu su još uvijek i vreće s pijeskom koje su bile posljednja brana pobješnjeloj rijeci.

U prošloj poplavi 2002. upravo je Grimma bila najteže pogođena. Prizori uništenja, razrušenih ulica i srušenih zgrada idiličnog gradića od tridesetak tisuća stanovnika su obišli čitav svijet. I ovaj put je povijesna jezgra grada bila teško pogođena jer je smještena u kotlini, odmah uz rijeku.

Što je iza zatvorenih vrata?

Ali ovaj put nema toliko razaranja. Na ulicama je poneka rupa, ali to nije niti sjenka onoga što je bilo prije 11 godina. O razlogu gradonačelnik može samo nagađati: prošli put je poplava došla maltene odjednom i uništila sve na svom putu. Ovaj put je vodostaj rastao postupno, a ni kuće nisu iste kakve su onda bile.

Jer, poučeni golemom nezgodom, građani u obnovi nisu štedjeli s betonom i mjerama za zaštitu od poplave. To im se ovaj puta, samo nekoliko godina kasnije, isplatilo i to s kamatama. Zapravo, onda je bilo odlučeno i o gradnji zaštitnog zida oko povijesne jezgre i taj zid je trebao biti gotov do 2007. Ali kako to obično biva, uvijek je problem novac pa se i s radovima otezalo. Ali sad, vjeruje gradonačelnik, zid će se izgraditi, najkasnije za četiri godine.

Gradonačelnik Berger je obišao grad i vraća se u svoj ured. Naravno, ne u povijesnoj vijećnici u središtu grada, nego u improvizirani ured koji ima na gornjem katu vatrogasne postaje, odmah pored parka. Doduše, park je još uvijek ružna lokva prepuna smeća i otpada, a zapravo nije mnogo pametniji nakon ovog obilaska.

"Kad će sljedeća?"

Jer, ako se i kuće nisu srušile, najveća šteta se ne vidi - dok se ne uđe u zaključane kuće. Još je mnogo podruma pod vodom i tek će stanovnici moći vidjeti, što se mora popraviti i kolika je prava šteta. U Grimmi smo sreli i Ines Boden. Inače radi u pekari i priznaje da joj je ovaj put bilo još teže nego u prošloj poplavi.

Ne samo jer je ovaj puta sve duže trajalo pa onda i stanovnici moraju duže čamiti u nužnim smještajima. Nego i zato što joj se stalno vrti u glavi - koliko će dugo ovaj put potrajati? Hoće li za deset, petnaest godina opet morati dizati kredit da kupuje sav namještaj i uređaje? Ili će to doživjeti tek njezini unuci - ili će već sljedeće godine rijeka opet podivljati?

Od takvih razmišljanja nema velike koristi. Zato se najprije spremaju na povratak i na veliki posao čišćenja i obnove. Konačno, takav je život uz rijeku.

Autori: J. Falkowski / A. Šubić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić