Njemačka politika i dalje bez migrantske pozadine

"Koja je tvoja domovina?", pitali su W. Michaela Blumentala, direktora i osnivača Jevrejskog muzeja u Berlinu prilikom njegovog oproštaja 2014. godine.

Da podsjetimo: Blumenthal je rođen 1925. godine u Oranienburgu u blizini Berlina. Odrastao je u glavnom gradu Njemačke, koji je potom kao Jevrej morao napustiti s roditeljima 1939. godine. Obitelj je preživjela rat boraveći u Šangaju, a uspješni ekonomist i poduzetnik desetljećima živi u američkom Princetonu.

Blumenthal je bez oklijevanja odgovorio: "SAD su moja domovina." Ovaj odgovor ne čudi: na kraju krajeva, Blumenthal je bio ministar financija SAD-a pod predsjednikom Jimmyjem Carterom tačno 30 godina nakon što je prvi put kročio na američko tlo u San Franciscu kao 21-godišnji izbjeglica bez državljanstva, s 200 dolara u džepu i s nešto malo škole. Berlin je bio sličan New Yorku, rekao je tada Blumenthal, misleći na šareni i multikulturalni ulični život oba grada, u čemu je nesumnjivo u pravu.

- pročitajte i ovo:  Kako glasaju ljudi migrantskog porijekla?

Imigrant kao ministar?

Ali šta je s politikom u Njemačkoj? Je li ona šarena i multikulturalna poput ulica u Berlinu? Je li napredovanje izbjeglice u pravcu ministarskog ureda u Njemačkoj jednako moguće kao u SAD -u?

U principu da, čak i ako se to dogodilo samo jedanput. A u to vrijeme se -  prije nepunih deset godina - u Njemačkoj se vodila ozbiljna rasprava o tome je li "azijatski" izgled ministra gospodarstva i vicekancelara Philippa Röslera zapravo kompatibilan s njegovim položajem. Da ironija bude veća, Rösler, koji je u Njemačku došao iz Vijetnama kad je imao devet mjeseci, odrastao je s njemačkim roditeljima koji su ga usvojili i u potpunosti je na njemački način socijaliziran! I zašto bi pojava i porijeklo političara uopće trebali imati ulogu u njegovoj političkoj karijeri?

Prilično „bijela” predizborna kampanja

Novi Bundestag bit će izabran za nekoliko dana. Njemačka demokracija stabilna je pune 72 godine – i to je prigoda za slavlje! Pa ipak se postavlja pitanje: je li Bundestag još uvijek u skladu s mandatom koji mu daje Ustav kao temeljni zakon? Jesu li zastupnici doista "predstavnici cijelog naroda"?

Trenutna izborna istraživanja daju nadu gotovo svim strankama u Bundestagu: socijaldemokrati dobivaju više simpatija nego što su ih imali protekli niz godina. Zeleni su neizostavan partner za gotovo sve buduće koalicione opcije .Liberali (FDP) su se očito konačno oprostili od noćne more da neće uspjeti preći izborni prag od pet posto. A već nekoliko dana čak se i Unija demohrišćanskih partija CDU/CSU pomalo oporavlja od apsolutnog pada popularnosti u istraživanjima javnog mnijenja.

Ljudi se gotovo posvuda raduju izborima i novim izbornim rezultatima. Ali ne i oni migrantskog porijekla. Oni će u novom Bundestagu ostati nedovoljno zastupljeni. U postojećem Bundestagu samo 58 od 709 članova parlamentu ima strane korijene. To odgovara udjelu od nešto manje od osam posto. Šetnja bilo kojom njemačkom ulicom - čak i u multikulturalnom Berlinu - pokazuje koliko se bijelaca kandidovalo za izbore i koliko ih je na izbornim plakatima. To sve ne obećava neko veće povećanje ovog udjela.

- pročitajte i ovo:  Njemačkoj treba 400.000 imigranata godišnje

Migranti su više od pukih posmatrača

Priča o migrantima u Saveznoj Republici Njemačkoj započela je samo nekoliko godina nakon osnovanja ove države. Kada je 1955. potpisan prvi "ugovor o dolasku gastarbajtera", ljudi su stizali iz godine u godinu, ali ne samo radnici, kako je to zabilježio pisac Max Frisch. Gotovo šest miliona ljudi zatražilo je zaštitu i azil u Njemačkoj od 1950 -ih. Mnogi od njih ne samo da su pronašli privremenu sigurnost i zaštitu, već i novi početak i stalno mjesto boravka.

Baš kao što je W. Michael Blumenthal, bivši izbjeglica iz Berlina, pronašao svoj dom u SAD -u, velika većina ovih ljudi sada ima svoj dom u Njemačkoj i nigdje drugo. Oni su dio naroda, čije je predstavljanje po Ustavu povjereno Bundestagu. Zašto bi se oni trebali zadovoljiti ulogom posmatrača političkih događaja u svojoj zemlji? To je pitanje, koje traži odgovor. Pogotovo što među useljenicima i njihovim potomcima postoji više nego dovoljno kvalificiranih ljudi za političke funkcije.

Jedno je sigurno: parlament zemlje, u kojoj je svaki četvrti građanin useljeničkog porijekla, daleko je od stvarnosti ako samo osam posto njegovih zastupnika ima migrantske korijene. Kada se 26. septembra ponovo izabere Bundestag, onda bi se pitanje zastupljenosti migranata u njemačkoj politici u budućnosti moralo hitno naći na dnevnom redu. Jer, mi želimo vjerovati dirljivim riječima njemačkog predsjednika od prošlog petka, kada je rekao: "Mi smo zemlja s migrantskom pozadinom!"

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu