Iskušenje jeftine energije iz Rusije

Njemačka se dugo svijetu predstavljala kao politički pionir u zaštiti klime. Početkom 2000-ih, Njemačka je počela instalirati vjetroturbine u velikim razmjerama – na kopnu i na moru. Vlasnici kuća su euforično iskoristili velikodušne subvencije i postavili fotonaponske sisteme na svoje krovove. U istočnonjemačkoj pokrajini Brandenburg izgrađena je fabrika za proizvodnju solarnih panela „Made in Germany” – sve dok operativna kompanija nije bankrotirala i taj posao migrirao u Kinu.

- pročitajte još: Ruski i arapski gas – kuga i kolera

Posljednjih godina njemačka politika se u više navrata pozivala na ekspanziju regenerativnih, CO2 neutralnih izvora energije - energije vjetra, solarne energije ili biomase, odnosno proizvodnje gasa iz biljaka.

Sve dok Rusija nije izvršila invaziju na Ukrajinu 24. februara ove godine, Nijemci su na ruski prirodni gas, prije svega, gledali kao na prelaznu energiju na putu ka klimatskoj neutralnosti u proizvodnji toplotne i električne energije. Očigledno sa fatalnim posljedicama po širenje obnovljivih izvora energije.

Prvi pad proizvodnje „zelene" električne energije u 2021.

Prema studiji njemačke Savezne agencije za životnu sredinu, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u Njemačkoj je 2021., prvi put od 2010. opala. Dok je 2020. godine u Njemačkoj još proizvedeno 251,1 milijardi kilovat sati, prvenstveno iz energije vjetra ili sunca, prošle godine je to bilo samo 233,6 milijardi kilovat sati.

S druge strane, uvoz ruskog prirodnog gasa tokom prošle decenije bio je u stalnom porastu, posebno preko gasovoda Sjeverni tok 1 u Baltičkom moru, koji je otvoren 2011. Štaviše: 2014. njemačka vlada odobrila je izgradnju gasovoda Sjeverni tok 2, i to nakon ruske ilegalne aneksije ukrajinskog poluostrva Krim. Prošle, 2021. godine, udio njemačkog uvoza gasa iz Rusije porastao je na skoro 60 odsto. Zemlja je postala izuzetno zavisna od Rusije.

- pročitajte još: Skupo odricanje od ruskog gasa

Svjetska klima: sve toplije

Na početku ovogodišnje Svjetske klimatske konferencije COP27 u Egiptu, Meteorološka organizacija UN je predstavila još jednu analitičku krivu za skoro isti period: Klimatska krivulja globalnog zagrijavanja strmo se penje prema gore. „Temperature na Zemlji u posljednjih osam godina bile su najtoplije ikada", piše organizacija UN – naravno, otkako su ljudi počeli da bilježe klimatske podatke.

Stoga se njemački ministar ekonomije i zaštite klime i vicekancelar Robert Habek sve više trudi: „Ako Njemačka uspije", rekao je Habek u svojoj video poruci za COP27, „onda nijedna od zemalja neće moći da se izvlači. To je ono što se podrazumijeva pod pionirskom ulogom industrijalizovanih zemalja." Ono što on ne kaže u snimku je: Njemačka očigledno odavno nije uspjela u ekspanziji obnovljivih izvora energije – barem u poređenju sa visokim ciljevima prije više od jedne decenije.

Sada postoje mnoge druge zemlje u svijetu za koje se kaže da su euforičnije po pitanju obnovljivih izvora energije: „Hoće li Indija postati zelena supersila?“, upitao je nedavno britanski poslovni magazin „Ekonomist“ u opsežnom izvještaju o zelenom usponu na potkontinentu. U stvari, Indija ima „najveću stopu rasta proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije od svih velikih ekonomija", piše Svjetska banka ove godine u analizi ekspanzije proizvodnje zelene energije u zemljama u ubrzanom industrijskom razvoju.

Poređenje Njemačke i Indije

U intervjuu za DW, indijski stručnjak za životnu sredinu i bivši šef kancelarije Grinpisa u Nju Delhiju, Nandikeš Sivalingam, skreće pažnju na uporedivost Indije s jedne strane i EU ili industrijske zemlje Njemačke s druge: On smatra da Indija ima rastuću potrebu zbog svoje velike populacije i da se indijske kupovine ne razlikuju od onih u Evropi. Pod tim podrazumijeva kupovinu gasa i nafte od Rusije. Jer, dok je EU postepeno počela da gasi isporuke ruskih sirovina od ruske invazije na Ukrajinu, Indija sada povećava kupovinu ruske sirove nafte. A zanimljivo je d se dio ruske sirove nafte prerađuje u Indiji i onda prodaje u Evropu ili SAD.

Ekspert za energetiku iz Indije sada je direktor Centra za istraživanje energije i čistog vazduha (CREA), koji je registrovan u Finskoj. U dvije studije, njegov institut je analizirao posljedice zavisnosti od ruske nafte i gasa. „Fosilna goriva zbog visokih cijena nastavljaju da pune ratne kase Kremlja", piše CREA u svojoj analizi „Finansiranje Putinovog rata: izvoz fosilnih goriva iz Rusije u prvih šest mjeseci nakon invazije na Ukrajinu".

A u drugoj studiji, Nandikeš Sivalingam i njegovi istraživači utvrđuju kako je Njemačka, svojom krivicom, došla do visokog stepena zavisnosti od Rusije. Shodno tome, ekspanzija energije vjetra u Njemačkoj je stagnirala, „smanjivala se poslije 2015. i znatno zaostala za ostatkom Evrope“. Čak i više: da je najveća evropska ekonomija pratila isti put rasta kao i ostatak Evrope, „instalisani kapacitet energije vjetra bio bi za 32 gigavata veći na kraju 2021. godine“.

To bi odgovaralo proizvodnji električne energije u šest preostalih njemačkih nuklearnih elektrana koje su još uvijek bile uključene 2021. godine i koje bi „zamijenile više gasa nego što je uvezeno gasovodom Sjeverni tok 1 u julu, prije isključenja krajem avgusta".

Što se tiče njegove matične zemlje Indije, ovaj stručnjak za zaštitu životne sredine stoga upozorava na dalje sporazume o nafti sa Rusijom. Lekcija za Nju Delhi iz ruskog rata protiv Ukrajine mora biti da dugoročno diverzifikuje svoje „energetske opcije", kako se ne bi još više učinila zavisnom „od šačice zemalja" za svoje stalno rastuće energetske potrebe i da u narednih „pet do šest godina” masovno proširi prelazak na obnovljive izvore energije. To bi trebalo da znači: Indija ne bi smjela  da napravi istu grešku – kao Njemačka.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.