Niška župa – svijet u malom

Porodica Kolnrekaj, Jana i Toni i njihovo troje djece sa radošću su dočekali Uskrs. Šarena jaja su na stolu, a spreman je i takozvani blagoslovljeni obrok - pogača, suhi vrat ili šunka, mladi luk, sir i so. Za Uskrs je porodica uvijek na okupu, a vjera im pomaže da očuvaju običaje.

„Tako smo mi odgajani, zna se da se nedjeljom ide u crkvu, posebno za praznike Božić i Uskrs, i to prenosimo na našu djecu. Sada to malo teže ide, teško je običaje održati na tom nivou na kome smo mi odgajani, posebno jer su dvoje starijih tinejdžeri, ali uspijevamo. Mnogo nam znače ti praznici. Slavljenje tih praznika, nama je to nešto primarno u porodici, i mislimo da je temelj svake porodice vjera. Smatramo da se tako postaje dobar čojvek”, pričaju za DW Jana i Toni, malo u glas, a malo dopunjuju rečenice jedno drugome.

Toni zadnjih 40 godina živi u Nišu, a njegova porodica je porijeklom sa Kosova. Jana je došla pre 17 godina sa Jadrana, iz Zadra u Severnoj Dalmaciji. Svoju katoličku vjeroispovest njeguju i trude se da provode većinu običaja koliko im to životni tempo dozvoljava. Toni kaže da iako je odrastao u vrijeme „kada je vjera bila zabranjena", njegova porodica se uvijek držala vjerskih običaja za praznike. On i Jana su to prenijeli i u svoj dom.

Radost okupljanja

„Idemo obavezno u crkvu ta tri glavna dana, u  četvrtak na posljednju Hristovu večeru, zatim u petak kada je najtužniji dan u godini, i u subotu kada je blagoslov pogače, to je mala razlika između pravoslavnih i katoličkih običaja – mi na primjer za slavu ne nosimo pogaču u crkvu za blagoslov, ali nosimo za Uskrs. Još jedna razlika je što mi tu blagoslovenu hranu doručkujemo u nedjelju ujutru prije kafe i bilo čega, jedemo blagoslovljeni obrok: pogaču, kuhana jaja i ostalo što smo pripremili, i tada se okupi cijela porodica. To je najljepše, to što se za taj dan svi okupimo. Sada u vrijeme korone, to neće biti tako”, kažu oni. 

-pročitajte još:   Hrvati na izborima u Srbiji: U sjeni međusobnih optužbi, odnosa među državama i Šešelja

Dodaju još jednu bitnu razliku, a to je način posta pred Uskrs. Za njih je to odricanje 40 dana od nečega što inače najviše vole – Toni se prethodnih 40 dana odrekao hljeba, a Jana cigareta. Kažu da većih razlika između običaja nema i dodaju da se u Nišu ne osjećaju kao manjina.

 „Ne igra nikakvu ulogu to što smo mi manjina i to što nas malo ima. Nama je veći problem to kako djeca danas prihvataju te stvari, što danas imaju dodir sa svim dostupnim informacijama, i padaju pod uticaj tih informacija i sa interneta i iz okoline. Ali kao vjerska manjina, ni po čemu se ne razlikujemo. Ni za praznike, ni za slave, mi na primjer slavimo Svetog Sebastijana, a to pada na isti dan kad je Sveti Jovan, sve je to slično”, kažu Toni i Jana Kolnrekaj.

Dva Usrksa – najljepša sjećanja

Ipak, još od detinjstva Marija Ružić uživa u duplim praznicima kako dijete iz mješovitog braka, i po Gregorijanskom kalendaru sa očeve, i po Julijanskom sa majčine strane.

„Uvijek smo se u porodici nekako upravljali po katoličkom, prije svega jer uglavnom prvi dolazi. Na primjer, uvijek poštujem post, ali upravo zbog pomijeranja i jednog i drugog datuma, u većini slučajeva katolički uskrs je prije pravoslavnog, pa uglavnom njemu dajem prednost”, kaže Marija i dodaje da je oduvijek uživala što su se u njenoj kući jaja bojila dva puta.

-pročitajte još:   Vučić ljut, a hrvatska manjina i dalje nezadovoljna

„Mi smo se za te praznike uvijek simpatično dijelili, tako da za katolički Uskrs bojim jaja sa tatom, a za pravoslavni sa mamom. To je meni oduvijek bilo interesantno, posebno što smo se tata i ja trudili da to uradimo spretno”, priča nam Marija sa sjetom u glasu jer je za ovogodišnji Uskrs prvi put jaja  bojila sama, jer joj je otac preminuo.

Sada kada živi sa budućim suprugom i njegovim roditeljima, ova mlada žena je i dalje nastavila da čuva svoje običaje.

Niška župa – svijet u malom

Naši sagovornici, po posljednjem popisu iz 2012. godine, jedni su od oko 1.000 katolika koji žive u Nišu, mada niški župnik Marko Trošt, procjenjuje da ih u Nišu i okolini ima oko 3.000:

„Ovdje su katolici iz raznih područja, mislim da ih ima više od 20 nacija. Ima ih još iz mješovitih brakova iz bivše Jugoslavije, zatim ima Italijana, Poljaka, imamo i iz Irske, Francuske, Mađarske, Njemačke, Španije, čak iz Latinske Amerike i Amerike."

Niška župa je uspostavljena prije beogradske nadbiskupije, 1878. godine, kaže župnik Marko Trošt i dodaje da je to u pravom smislu reči svijet u malom:

„Ovdje se živi jedna ljepota zajedništva, jer ljepota ove zajednice je upravo to da nije fokusirana na samo jednu nacionalnost. U tom smislu daje jedno svjedočenje vlastitim životom, to zajedništvo privlači. I sada kada slavimo Uskrs, svako donese neku svoju tradiciju i zanimljivo je vidjeti da je nešto negdje tamo malo drugačije. Za nas vjernike je ta vjerska dimenzija prevažna", kaže župnik koji je došao iz Slovenije da rukovodi ovom županijom.  

Ove godine, praznici ne izgledaju isto zbog epidemije i župniku Troštu je veoma žao što Crkva Svetog Križa u Nišu neće biti puna kao inače.

„Mi uvažamo sve mjere, sva mjesta su obilježena, dezinfekcija i maske su na ulazu, a samopričest djelim od čovjeka do čovjeka, umjesto da dolaze do mene kako bi što manje dolazilo do kontakata. Ipak, žao mi je što su te mjere stroge za vjerske obrede, jer uz dobre mjere, treba imati i pravi duh, jer onda se sve na pravi način i interpretira i dobro živi", kaže župnik za DW i dodaje da se nada da će se naredne godine ovaj praznik obilježiti sa većom snagom.

„Poruka Uskrsa je upravo to, da je ljubav jača od smrti, i može biti vremenski zlo, ono skoro može nadvladati, ali na kraju božija ljubav je već pobijedila u svakom čovjeku", poručuje župnik osvrćući se i na pandemiju i dodaje da „mi krščani danonoćno treba da vičemo Hristos Vaskrse".
 

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu