Nije lako biti redateljica na Balkanu

U proteklih pet dana je na Međunarodnom ženskom filmskom festivalu u Kölnu prikazano oko 100 filmova redateljica iz cijelog svijeta. Organizatori ovog festivala su se odlučili da Balkan stave u fokus upravo zbog zanimljive postratne i postsocijalističke tematike kojom se redateljice bave u svojim filmovima, ali i zbog toga što je još uvijek jako mali broj žena na Balkanu koje se uspješno bave režijom. No, kakvo je zaista stanje sa ženama iza kamere? Je li im teže nego muškarcima?

U sklopu festivalskog programa nazvanog "Balkan i oko Balkana" dominirao je bosanskohercegovački film. Tako je festival otvorio film "Na putu", Jasmile Žbanić, jedne od trenutačno najpoznatijih i najuspješnijih redateljica s područja Balkana. Namjera organizatora je bila da mlade žene na primjeru Jasmile Žbanić vide da se može uspjeti.

Ima mladih nada, ali nema uspješnih redateljica koje se uspijevaju održati

Jedna od tih mladih žena je Sabrina Begović. Dva kratka filma ove 24-godišnje apsolventice sarajevske Akademije scenskih umjetnosti su također prikazana na festivalu. Sabrina kaže da ju je oduvijek privlačio film te objašnjava zašto i kako je, nakon što je upisala Akademiju, odlučila postati redateljica: "Kad sam išla na pripreme za glumu - pošto je to prvi nekakav korak, prvo što se vidi i zna o filmu - to mi je bilo malo previše eksponiranosti, previše bi meni netko govorio što trebam da radim. I tako su se sklopile stvari da ja ustvari shvatim da postoji taj odsjek za režiju i da bi to meni bilo, prema mom temperamentu, bolje nego gluma."

Mladih nada poput Sabrine Begović je na Balkanu sve više, ističu organizatori festivala. Ali je još uvijek očito da je trenutačno veoma mali broj žena koje zaista izdrže ostati i biti uspješne u ovom poslu. Sabrina navodi da na njezinom odjelu režije ima studentica, kao što je to slučaj i na zagrebačkoj Akademiji, potvrđuje redateljica iz Hrvatske, Dana Budisavljević. "Međutim kada žene završe tu školu, one potpuno nestanu. Nestanu zato što zapravo ne mogu naći posao u svojoj struci i onda se najčešće zaposle na televiziji, u dječjem programu. Možda naprave neki kratki film. Pogotovo ako dobiju svoju obitelj, svoju djecu, jednostavno si to više ne mogu priuštiti", objašnjava ova 35-godišnja Zagrepčanka.

Zagreb - Sarajevo - Beograd: zašto ne?!

Zbog te otežane situacije je potrebno za karijeru redateljice imati i snažnu podršku životnog partnera, naglašava članica žirija festivala, poznata srpska glumica Mirjana Karanović. "Žena ne može na Balkanu samo da ode od kuće i da kaže: Ja radim svoj posao. Ona mora da dobije nekakav pristanak ili podršku svog partnera da bi to moglo funkcionirati. Inače ulazi u velike sukobe i velike probleme sa svojom okolinom, sa svojim prijateljima, ljubavnicima, sa svojim društvom," navodi Mirjana Karanović.

Balkan je upravo zbog toga i stavljen u fokus ovogodišnjeg festivala. Kako bi se, s jedne strane pokazalo da i žene iz ovoga područja znaju biti kreativne i napraviti dobre filmove, i s druge strane da nije nimalo lako biti redateljica na Balkanu. Potvrđuje to i Rada Šešić, filmska kritičarka i jedna od kustosica na festivalu. "Mislim da je situacija jednostavno svugdje slična. A kod nas se osobito prepoznaje taj nedostatak, iz jednostavnog razloga što je kinematografija strašno mala," navodi Rada Šešić, koja već 16 godina živi u Nizozemskoj.

edini način kako bi mogle preživjeti u tome filmskom biznisu i biti uspješne, redateljice vide u suradnji u regiji. Tako Sabrina Begović uopće ne isključuje mogućnost suradnje sa Zagrebom, kao što ni Dana Budisavljević ne vidi nikakvih problema surađivati s kolegicama iz Sarajeva ili Beograda. Baš kao i Jasmila Žbanić, čiji su filmovi snimani u hrvatskoj koprodukciji, a u kojima glume, kako bosanskohercegovačke, tako i hrvatske i srpske glumice i glumci.

Autorica: Marina Martinović

Odg. ur.: Azer Slanjankić