Nigerijski studenti i njihova noćna mora u Hrvatskoj | Politika | DW | 06.12.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Nigerijski studenti i njihova noćna mora u Hrvatskoj

Sve je moglo proći lijepo i opušteno: nigerijski studenti su stigli u Hrvatsku, kako bi sudjelovali na jednom sportskom takmičenju. Sunce, more, mladi ljudi – ali sve se završilo drugačije nego što su planirali.

Kratko prije nego što su nigerijski studenti Eboh Kenneth Chinedu i Abia Uchenna Alexandro bili deportirani preko zelene granice iz Hrvatske u BiH morali su potpisati neke dokument – na hrvatskom jeziku. "Vozilo se zaustavilo. Izveli su nas vani i jedan policajac mi je rekao: Potpiši! Ja sam rekao da neću, ne može se od mene očekivati da potpišem nešto što uopće ne razumijem. Onda je jedan od policajaca izvukao pištolj i rekao da će me upucati ako ne potpišem. Ja sam se uplašio i potpisao sam."

Ovako je Eboh Kenneth opisao Azri Omerović, novinarki bh. portala „Žurnal“, kako su on i njegov drug pod prijetnjom nasiljem deportovani u BiH. Nakon što su obojica, kako su dalje rekli „Žurnalu“, potpisali dokumente policajci su im oduzeli novac i prisilili ih da jednim šumskim putem pređu granicu ka BiH. U istoj grupi je bilo više migranta. Kao i dvojica Nigerijaca i oni su bili prisiljeni da napuste Hrvatsku. Svi su završili u izbjegličkom kampu „Miral“ u Velikoj Kladuši.

Bez odmora u Hrvatskoj

PosjetaHrvatskoj dvojice studenata „Federal Univerity of Technology Owerri“ je mogla zapravo biti jako lijepa. Skupa sa dvojicom drugih studenata i jednom profesoricom oni su stigli u Hrvatsku kao dio nigerijske reprezentacije u stolnom tenisu kako bi u Puli od 13. do 17. novembra sudjelovali na petom Svjetskom prvenstvu međunarodnih univerziteta (IUSC) – jednoj maloj studentskoj olimpijadi. Nakon pet dana, takav je bio plan, trebali su posjetiti Zagreb odakle su trebali – preko  Istanbula – trebali letjeti natrag u Nigeriju.

Za Eboha Kennetha i Abia Uchenna  je pak priča krenula u drugom pravcu. Nakon što su u jednom zagrebačkom hostelu ostavili svoje stvari, željeli su proštetati gradom, ispričali su oni „Žurnalu“. Pasoše su, kako su dalje rekli, ostavili u hostelu. Na tramvajskoj stanici su im prišli policajci i odveli ih u policijsku stanicu. Svi navodi, kako su dalje rekli „Žurnalu“, o tome ko su oni i šta rade u Hrvatskoj im nisu pomogi. Smješteni su u transportno vozilo i skupa sa brojnim drugim migrantima odvezeni na hrvatsko-bosansku granicu, ispričali su dalje.  Tamo su, kako su dalje naveli, pod prijetnjom sile, bili prisiljeni napustiti Hrvatsku. 

Izbjeglički centar u Velikoj Kladuši gdje su završili nigerijski studenti

Izbjeglički centar u Velikoj Kladuši gdje su završili nigerijski studenti

Hrvatska policija demantira sve

Kao već često u sličnim slučajevima u prošlosti, hrvatska policija opovrgava incident. „Nije bilo intervencije policije protiv tih osoba“, navodi se u saopćenju hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova. „Tvrdnje da Hrvatska policija poduzima mjere posebice protiv pojedinih osoba na osnovu njihove boje kože su potpuno nedopustive i mi ih odlučno odbacujemo.“

Kako su onda oba studenta bez njihovih putnih isprava, bez novca i bez razloga iz Zagreba, udaljenog više od 100 kilometara, završili u izbjegličkom kampu u BiH hrvatska policija, prema vlastitim navodima, nije mogla dati odgovor. „Nije dokumentirano da su ove dvije osobe Hrvatsku napustile na legalan način“, navodi se u saopćenju policije.

Tajana Tadić iz hrvatske organizacije za zaštitu ljudskih prava „Are You Syrious“, koja pruža pomoć izbjeglima, kaže da je ni saopćenje Hrvatske policije, ni priča studenata ne iznenađuju. „S obzirom na to da ove osobe nisu izbjeglice mi do sada nismo imali direktan kontakt sa njima. No njihov opis Puschbacks-a (prisilno protjerivanje izbjeglica iz Hrvatske u BiH, op. red.) je veoma konzistentan i poklapa se sa stotinama sličnih izjava svjedoka koji su također javno poznati. Ovo ovdje nije pojedinačni slučaj, već posebice bizaran primjer jedne širokorasprostranjene i sistematske prakse“, kaže Tadić.

Iako do sada svi navodi ne mogu biti provjereni, „nama se čini vjerodostojnim da je prilikom rutinske kontrole Hrvatske policije na osnovu uobičajene prakse „racial profilin“ došlo do „greške“ kada su studenti na legalan način doputovali u Hrvatsku, a onda se na neobjašnjiv način našli na bosansko-hercegovačkoj teritoriji“, kaže Tadić.

Hrvatski Pushback

U prošlosti je već bilo brojnih dokumentiranih slučajeva protuzakonitog protjerivanja migranata iz Hrvatske u BiH. To dokazuju brojne izjave pogođenih o nasilju, pljački i zlostavljanju od strane policijskih službenika, izvještaji ljekara o povredama – i prema djeci – koje su im nanijete od strane policije, navode se u izvještajima različitih nevladinih organizacija. „Zvanično, hrvatske vlasti ovu praksu pravdaju proklamiranim političkim ciljem da žele, što je prije moguće, biti primljeni u Šengenski prosto“, kaže Tadić. Za to je, kako dalje kaže, neophodno da se prikažu kao dobar primjer čuvara vanjskih granica EU.

U slučaju nigerijskih studenata hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova pokušava sada drugačije interpretacije događaja učiniti vjerodostojnim. Bilo je, navodi se u saopćenju MUP-a, već ranije slučajeva

da su sportska takmičenja bila korištena da zloupotrebu s ciljem podnošenja zahtjeva za azil u Hrvatskoj, dakle u EU. Sada se ispituje, kako se dalje navodi u saopćenju, da li je to bio slučaj i kada je riječ o dvojici nigerijskih studenta.

Osim toga studenti, kako dalje navodi MUP, nisu uopće kod sebe imali rekete za stolni tenis. Također se navodi kako su turnir u Puli odigrali upadljivo loše. Ni vremenski navodi nisu tačni, navodi se dalje u saopćenju MUP-a: Obojica su rekli da ih je policija deportirala 17. novembra, ali pasoše su iz zagrebačkog hostela podigli tek dan nakon toga.

Izjava protiv izjave

Zvanični stav hrvatski vlasti sugerira da ovdje nije riječ uopće o studentima koji su željeli sudjelovati na nekom sportskom natjecanju, već o ljudima koji su od početka imali namjeru ostati u Hrvatskoj. Nigerijanci tvrde suprotno.

Na primjeru trećeg nigerijskog studenta, hrvatske vlasti pokušavaju dokazati svoj stav. On se, kako navode, nakon turnira odvojio od grupe i dva puta bezuspješno pokušao ući u Sloveniju. To mu je onemogućeno jer nije imao vizu za Šengenski prostor. Nakon toga je podnio zahtjev za izdavanjem azila u Hrvatskoj i sada čeka na postupak u jednom azilantskom centru u Zagrebu.

Eboh Kenneth Chinedu i Abia Uchenna Alexandro se trenutno nalaze u izbjegličkom kampu „Miral“ u Velikoj Kladuši. U međuvremenu ponovo imaju svoje pasoše, jedan prijatelj im ih je poslao poštom iz Zagreba. Bh. vlasti kritiziraju svoje hrvatske kolege: „Ovi ljudi su žrtve protuzakonitog ponašanja hrvatske strane“, rekao je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić. „Oni moraju što je brže moguće natrag u Hrvatsku“, zaključio je on.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije