Ni satovi nisu što su nekad bili

Ekrem, kojeg se kao vrlo uspješnog majstora za satove sjećaju generacije Mostaraca, se ne boji da će, pod pritiskom elektronike, ovaj stari zanat izumrijeti. Naprotiv, kaže kako su moderni satovi u suštini isti kao i oni stari - mehanički. U mirnijem kutku Ulice Maršala Tita, jednog od najbučnijih dijelova grada, posjećujemo malu radnju starog mostarskog sahadžije, Ekrema Duvnjaka.

Ekrem priča kako je još davne 1956. godine krenuo u tadašnju srednju školu za preciznu mehaniku, gdje je učio sahadžijski zanat.

Od 1965. godine, uselio je u malu radnju, u kojoj radi i dan-danas. Ekrem, uprkos decenijama provedenim u svom poslu, i dalje sa ljubavlju priča o svom zanatu i siguran je da ovaj zanat neće izumrijeti. „Dok je svijeta i vijeka, vrijeme će se mjeriti. Neki drugi zanati mogu izumrijeti, a ovo je zanat takve prirode da, dok ljudi god postoje, vrijeme će se mjeriti, satovi će se proizvoditi. U mnogim gradovima imate ovih sahadžijskih radnji, koje užuvaju renome i radi se punim kapacitetom“, kaže Ekrem Duvnjak.

Satovi u korak s vremenom

Satovi danas su uglavnom elektronski i rade uz pomoć baterija. Uz to, sat je u ovim vremenima moguće kupiti i na ulici. Međutim, Ekrem Duvnjak se ne boji da će njegov zanat, pod pritiskom moderne tehnologije, nestati i kaže kako i ove novije satove zapravo popravlja na isti način kao i one stare, mehaničke. „Mnogo je sličnosti između mehanike i elektronike. Manje-više, svi ovi satovi, koji su na elektronski pogon, slični su, jer imaju dio mehanike ugrađen. Imate struju kao energent i onda imate sastavne dijelove, kao što je kod televizora, i onda po logici stvari idete na centralu, pa onda na strujno kolo. Gdje ima otpora, tu tražite grešku i dolazite do dijagnoze. Tako to ide kod ovih sad novih satova. A ja sam se nekako prilagodio i njima, kao i mehaničkim satovima“, kaže Duvnjak,

„Stariji su bolji“

Ipak, ovaj stari mostarski sahadžija pomalo sa nostalgijom priča o onim starim, mehaničkim satovima i tvrdi da su oni bolji. 'Pa, stari satovi su mehanički i mnogo su trajniji nego elektronika. Mnogo su osjetljiviji. Mnogi satovi, u ono vrijeme, Omege, Ligen, Dokse, Helvecije, sve su to stare, poznate marke, i oni su neuništivi, i dan-danas ih mnogi ljudi imaju, mnogi boluju za tim satovima', priča stari sahadžija. Da je to zaista tako, potvrđuje i primjer kojeg nam je Ekrem naveo: „Imao sam Nevadu prije možda 20-ak dana, radio sam je, čovjek iz Sombora poslao, nije se mogla tamo napraviti. Bio je star, mislim, jedno 40 godina. Dobio je čovjek kao poklon“, priča Ekrem.

Ekrem Duvnjak i dan-danas sa istim žarom priča o svom zanimanju. Poručuje kako svaki posao uspijeva, ako se radi s ljubavlju. Uprkos godinama, još ne razmišlja o tome da ostavi ovaj posao i nastoji da svaki pokvareni sat koji uđe u njegovu radnju izađe otkucavajući.