FAZ: Uspon i pad NGO u BiH i na Kosovu

Nakon zločina u Srebrenici, gdje su srpski vojnici ubili na hiljade muslimanskih muškaraca i dječaka, udovice i majke su uz pomoć stranih donatora osnovale nevladinu organizaciju „Majke Srebrenice“ i počele svijet upoznavati a počinioce suočavati sa „tamnim poglavljem" istorije. Njihova potresna priča simbolizira ulogu nevladinih organizacija (NGO) kao efikasnih, progresivnih i autentičnih predstavnika lokalnog društva. Ali, kako primjećuje politologinja Patrice C. McMahon, realnost obično izgleda posve drugačije, piše njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung i pojašnjava: „Na primjeru Bosne i Kosova ona skicira uspon i pad napuhanog NGO-sektora od kojeg, nakon povlačenja novca Zapada, ne ostaje puno toga više od razočaranja i iznevjerenih očekivanja.“

Njemački list potom citira tezu Butrosa Galija iz 1992. po kojoj „mir u najširem mogućem smislu nije moguće postići samo uz pomoć sistema UN-a i njenih država-članica“ a onda se vraća na teze iz knjige "NGO-Game" autorice Patrice C. McMahon i Bosnu: „Nakon rata u BiH međunarodna zajednica pod vođstvom UN-a željela je obnoviti zemlju i podstaći pomirenje među etničkim grupama. Sa puno novca i entuzijazma ali sa malo znanja o situaciji na terenu je „Humanitarni klub“ sredinom devedesetih upao u Bosnu  i nakon početne humanitarne pomoći počeo raditi na jačanju civilnog društva. Međunarodne nevladine organizacije osnivaju lokalne ogranke, zapadni akteri iz vladinog i nevladinog sektora otvaraju nove NGO ili ulaze u neravnopravna partnerstva sa lokalnim akterima određujući njihovu agendu s obzirom na finansijsku premoć. Lokalne organizacije počinju svoje projekte kreirati po želji donatora. Umjesto da se uzajamno uvezuju i jačaju, počinju da se ponašaju kao konkurencija jedni drugima. Pri tom često agiraju ne vodeći računa o potrebama i interesima stanovništva, koje predstavljaju“.

Nedostatak dugoročne strategije i koordinacije aktivnosti u BiH i na Kosovu

FAZ u članku dalje navodi, citirajući teze Patrice C. McMahon, kako je međunarodnoj zajednici nedostajala zajednička i dugoročna strategija ili u najmanju ruku efikasna koordinacija aktivnosti. Problem je bio i način finansiranja - od projekta do projekta. Sve to je dodatno spriječio samoodrživi razvitak nevladinih organizacija. A onda je opao interes za Bosnu i uprkos velikog finansijskog ulaganja u civilni sektor, on je danas slab i duboko podijeljen, prosuđuje ova politologinja za FAZ.

Kao drugi primjer ona navodi Kosovo gdje je, za razliku od BiH, i prije intervencije međunarodne zajednice, postojalo „aktivno i razvijeno civilno društvo“. Ali po dolasku stranog NGO-sektora, fokus se stavlja samo na potrebe albanskog stanovništva, što nije bilo u skladu sa jačanjem multietničkog društva, stavkom koja je bila jako važna donatorima. I tako se civilno društvo po riječima Patrice C. McMahon „endžioiziralo (NGO-iziralo), poraslo i postalo zavisno od stranog novca i ideja", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung i rezimira: „Autorica McMahon toliko ponavlja centralne teze da na kraju svi shvataju da ima dobrih i važnih nevladinih organizacija, ali da negativni primjeri pretežu". "Sistem međunarodnog finansiranja, nedostatak polaganja računa u šta se troši novac, hijerarhijska partnerstva sa lokalnim akterima koja ona naziva „dobronamjernim kolonijalizmom" – sve to po mišljenju Patrice C. McMahon može čak biti i štetno za razvoj postkonfliktnih društava", zaključuje na kraju Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Prevela i adaptirala: Jasmina Rose

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android