Nešto kao brak...

Novim je zakonom lijevo-liberalna vlada konzervativnom dijelu građanstva poslala poruku da ne namjerava zaustaviti razvoj ljudskih prava. To je u skladu i s mišljenjem Ustavnog suda koji je uz ograničenja ipak odobrio nedavno referendumsko pitanje, a koje je oštro podijelilo hrvatsku javnost na one koji su „za“ i one koji su „protiv“ ograničavanja braka na heteroseksualne zajednice. Iz oba tabora poručuju da se bitka nastavlja, ovoga puta oko Zakona o životnom partnerstvu (ZŽP), iako se čini da su u ovo predblagdansko vrijeme građani umorni od svjetonazorskih ratova.

Nacrt ZŽP-a tako gotovo izjednačava istospolnu životnu zajednicu s bračnom zajednicom, osim u nekoliko pitanja koja su vladajući oportunistički zaobišli; prvenstveno kada se radi o umjetnoj oplodnji i posvajanju djece. Naime, Zakon predviđa da tek u iznimnim slučajevima jedan partner može postati skrbnikom biološkog djeteta drugog partnera.

Marko Jurčić, aktivist Zagreb Pridea

Aktivist Marko Jurčić upozorava da je ZŽP trebao biti donesen prije desetljeća, ali tada lijeva vlada nije imala konsenzus unutar koalicije. Da je on zaista potreban, ilustrira činjenicom da istospolni parovi ne mogu u Hrvatskoj ostvariti niti jedno pravo koje im pripada kao obiteljskoj zajednici, koja im je zagarantirana kako Europskom konvencijom o ljudskim pravima, tako i samim Ustavom Republike Hrvatske. Nacrtu ZŽP-a zamjera to što ne omogućuje pravo na sklapanje životnog partnerstva za dvije osobe nevezano za njihov spol, ali i činjenicu da ne omogućuje pravo na zajedničko partnersko usvajanje djece. Jurčić ne misli da je zakon u neskladu s voljom građana iskazanom na referendumu o ustavnoj definicija braka; pogotovo jer je Ustavni sud poručio da dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svog ljudskog dostojanstva. Protivnici novog Zakona, naglašava Jurčić, djeci koja već sada žive u istospolnim zajednicama šalju istu poruku kakvu šalju i djeci čiji roditelji ne žive u crkvenom braku ili pak žive u izvanbračnoj zajednici: „Istu poruku kao i djeci koja su nastala umjetnom oplodnjom. Tu poruku mogli smo čuti i od klerikalnog lobija koji stoji iza referenduma o braku - da je njihovo obiteljsko okruženje neprirodno i nesretno.“

Aktivist Jurčić očekuje da će se, ako ne u aktualnoj saborskoj proceduri, onda u idućih pet godina prava proširiti i na usvajanje. Uporište za to vidi u presudama Europskog suda za ljudska prava. „U presudama 'Karner protiv Austrije' i 'E.B. protiv Francuske' Sud je jasno rekao da osobe istospolne seksualne orijentacije moraju imati istovjetan pristup svim koristima i pravima koje uživaju heteroseksualne osobe u usporedivom položaju. Brak i životno partnerstvo bit će u usporedivom položaju i činjenica da bračna zajednica ima pravo na usvajanja, a životno partnerstvo po trenutnom prijedlogu ZŽP-a nema, predstavlja diskriminaciju“, kaže Jurčić za Deutsche Welle.

Ivica Šola, sveučilišni profesor, teolog i kolumnist

I kolumnist Šola tvrdi da je ZŽP potreban, obzirom da postojeći Zakon o istospolnim zajednicama uređuje samo imovinskopravne učinke i uzdržavanje. Ipak, u Zakonu ocjenjuje lošim izjednačavanje učinaka registriranih i neregistriranih zajednica, te što se predviđaju obiteljsko-pravni učinci partnera prema djeci. Šola upozorava da je i Hrvatska biskupska konferencija upozorila kako prije svih prava, sukladno Konvenciji o pravima djeteta, posebno čl. 2., moramo voditi računa o djeci, bez obzira na odrasle, pa bili oni i istospolni, jer 'pravo na dijete' ne poznaje nijedan međunarodni dokument. „Dijete nije stvar. Tko će dijete pitati što ono želi ili ne želi? Tu je širok prostor manipulacije“, upozorava i dodaje da je opasno kada se ljudska ili građanska prava „ravnaju načelom želje, gdje se svaka želja automatizmom kani pretočiti u ljudsko ili građansko pravo.“ Zakon je prema Šoli djelomice u neskladu s održanim referendumom. Kaže, izjednačavanje učinaka istospolnog partnerstva s brakom, kako onog registriranog tako i za one koji žive u neformalnoj zajednici, je presedan u europskim okvirima. Očekuje da će o spornim pitanjima odlučivati Ustavni sud za kojega kaže da je dokazao kako slijedi pravnu a ne ideološku logiku ili pritiske političke i medijske moći. „Zakon je namijenjen homoseksualcima, no utječe i na djecu koja žive u tim zajednicama“, kaže naš sugovornik objašnjavajući da se njime mijenja tradicionalna slika obitelji, što zadire u samo biće naroda.

Zakon, dodaje, zaobilazi činjenicu da pozitivno hrvatsko zakonodavstvo ne dopušta medicinsku oplodnju zbog toga što osoba ili par zbog istospolne orijentacije ne mogu postati roditelji prirodnim putem, već medicinsku oplodnju dopušta samo zbog zdravstvenih prepreka. Tako imamo dvije poruke – medicinsko zakonodavstvo poručuje da nešto nije društveno prihvatljivo, a ZŽP poručuje da tako nastale odnose ipak u pravilu treba priznati. Ako nije poznat drugi roditelj djeteta čiji prvi roditelj živi u istospolnoj zajednici, otvara se mogućnost partnerske skrbi po ZŽP-u, za života ili poslije smrti roditelja koji je partner. Naš sugovornik kaže da protivnici Zakona u posljednjem slučaju zagovaraju da se djeca nepotrebno ne razlikuju, već da svako dijete nakon smrti biološkog roditelja može biti posvojeno, na način koji će zaštiti prije svega njegovu dobrobit. „Dakle, opet, u centru treba biti dijete, a ne bilo čije želje“, zaključuje Šola.

Ivana Zanze, aktivistkinja udruge Roditelji u akciji RODA

Sudionica javne rasprava Ivana Zanze smatra da su ZŽP-om uređeni svi odnosi unutar istospolne zajednice koji do sada nisu bili uređeni pa će sada osobe u takvim zajednicama biti zaštićenije u različitim životnim situacijama. Iako misli da je Zakon kvalitetno napravljen, poboljšala bi ga u smislu zaštitite djece koja već žive u istospolnim zajednicama, ali bi u njega dodala i mogućnost umjetne oplodnje za žene u takvim zajednicama. Smatra da predloženi zakon nije u sukobu s održanim referendumom. Kaže, drago joj je da su i zajednice koje nisu referendumom definirane kao brak prepoznate kao obiteljske zajednice. „ZŽP ne utječe na njegove protivnike. Ne utječe niti na mene koja ga podržavam, a živim u bračnoj zajednici“, priča Zanze da DW i dodaje da Zakon neće ni poticati ni kreirati istospolne zajednice – on odgovara isključivo na potrebe ljudi koji u njima žive. Dodaje da protivnici, ali ni predlagatelji Zakona, ne šalju djeci iz istospolnih zajednica dobru poruku. „Ta djeca imaju potrebu biti prihvaćena u društvu, kao i da društvo prihvati zajednicu u kojoj žive. Vjerujem da naše društvo ima taj socijalni kapacitet.“

Aktivistkinja Zanze očekuje da će ZŽP biti prihvaćen u predloženom obliku, ali se nada da će zakonodavac razmisliti i o proširenju prava na posvajanje djece i omogućavanje ženama u istospolnim zajednica medicinski potpomognute oplodnje. „Nažalost, kao majka sam sve više sigurna da ovo nije bitka koju ćemo dobiti mi, već bitka koju će dobiti naša djeca, ali mi kao roditelji za njih moramo učiniti što više“, kaže Zanze.

Autor: Siniša Bogdanić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić