Mlijeko jeftinije od vode

Tiringiše landescajtung (Vajmar): „U Njemačkoj dakle ima previše mlijeka. Tu ništa ne može da promijeni ni pomoć države. Farmeri odustaju od posla, što je za žaljenje, ali to se dešava i u drugim branšama. Izumiranje firmi će na kraju dovesti do situacije u kojoj će cijene mlijeka ponovo porasti pa će preostale firme biti u stanju da normalno zarađuju.“

Rajn-cajtung (Koblenc): „Proteklih mjeseci je postalo jasno da ljudi koji žele da ostvare dobit neće da se obavezuju na zajednički kurs redukcije – dokle god ima pojedinaca, koji profitiraju od suprotnog ponašanja. Ovo vrzino kolo bi nekako trebalo zaustaviti. Trebalo bi nagraditi one koji smanjuju proizvodnju kako bi smanjili pretjeranu ponudu na tržištu. Ali za to 100 miliona evra ni izdaleka nije dovoljno. I pored svega, farme će i dalje izumirati – jer i njihova efikasnost raste a svjetsko tržište mlijeka je potpuno prezasićeno. Tu ni sljedeći samit neće ništa promijeniti.“

100 miliona za 70.000 mljekara?

Folksštime (Magdeburg): „Njemački poljoprivrednici će dobiti 100 miliona evra kako bi preživjeli u vrijeme drastičnog pada cijene mlijeka. Novac će kratkoročno moći da pomogne nekim seljacima. Ali, vjerovanje da se sa nekoliko evra za nuždu može proći kroz krizu, je pogrešno. Jer, seljaci su – baš kao i mljekarska industrija i trgovinski lanci – i dalje participatori na tržištu. Ponuda i potražnja određuju cijenu. Za seljake je to problem. Jer, otkako su evropske kvote za proizvodnju mlijeka ukinute, količina mlijeka se povećala i smanjila cijenu. Da bi se našlo trajno rješenje, potrebno je da seljaci i predstavnici mljekarske industrije sjednu za sto i smisle model za formiranje cijena koji će da amortizuje odstupanja na obje strane. Ali, i potrošači imaju riječ: ako kupci u samoposlugama budu nagradili prodaju mlijeka po ovako niskim cijenama, seljaci će biti bez šansi.“

Flensburger tageblat (Flensburg): „Gnjev seljaka je razumljiv. Svi oni koji su trebali da zastupaju njihove interese na mlječnom samitu, morali su da ostanu pred vratima. Umjesto toga, ministar Šmit radi zajedno baš sa onima koji su i prouzrokovali ovu krizu. Savez farmera i mljekarska industrija su svojim pričama o šansama na svjetskom tržištu najprije podstakli proizvodnju. Nisu htjeli da regulišu količine – na primjer, degresivno postavljenim cijenama. Sada, kada je sve pošlo kako ne treba, mljekarska industrija je prebacila loptu seljacima. Još gore: ona koristi krizu da bi fuzijama učvrstila svoj monopol i povećala zavisnost farmera.“

Fraje prese (Kemnic): „Propast mljekarske privrede je više od pročišćenja tržišta. Ona nameće pitanje koliko se kod nas uopšte cijeni vrijednost životnih namirnica. Zanimljivo je da pad cijena mlijeka dolazi baš u vrijeme značajno povećane potražnje za regionalnim proizvodima. A ta potražnja je pokušaj da se ekološka svijest poveže sa modernim i brzim stilom života. Doduše, i konzumenti mlijeka imaju mogućnost izbora između jevtine standardne robe i bioloških proizvoda, koji se seljacima više isplate. Ali to seljake ne štiti od propasti – dugoročne promjene bi mogla da donese samo promjena ponašanja kupaca.“

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Kriza na tržištu mlijeka je mnogo više od priče o prevelikoj ponudi i premaloj potražnji. Ona pokazuje u kojoj mjeri slijepo vjerovanje u rast može da dovede jednu zdravu privrednu granu do ivice egzistencije. Sada će garant svega morati da bude poreski obveznik. Najmanje 100 miliona evra bi trebalo da smanje patnje i stvore malo vremena da se uzme vazduh. Taj novac nije samo pomoć, već i obaveza: branša mora da smisli odgovor na pitanje kako dalje i kako postati otporniji na krizu.“

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Odluka ministra poljoprivrede Šmita da ugroženim seljacima odmah pomogne sumom od 100 miliona evra je – pogrešna. S jedne strane, rizik i dalje snose seljaci koji dobijaju subvencije, a ne poreski obveznici. To što je tržište mlijeka sada stvarno postalo tržište je ispravno. Koliko god to bilo tužno, nema garancija za ekonomsko preživljavanje firmi...“

Rajnpfalc (Ludvigshafen): „Ministar za poljoprivredu želi da pomogne seljacima sa 100 miliona evra. Nažalost, tu sumu će morati da podijeli oko 70.000 seljaka. Najprostijom računicom se dobije suma od 1429 evra po seljaku. To sada neko hoće da proglasi za pomoć... U osnovi postoje samo dva načina da seljaci dobiju više novca. Prvi način podrazumijeva da je u fokusu samo tržište, to jest, da potrošači, trgovinski lanci ali i mljekarska industrija plaćaju seljacima veću sumu po litru mlijeka – mlijeko postaje skuplje. Druga mogućnost je da se politika pobrine da se količina proizvedenog mlijeka smanji. Ali sve to funkcioniše samo na evropskom nivou. A Evropska unija je u aprilu 2015. ukinula kvote za proizvodnju mleka.“