Nevidljivi u Srbiji

„Muškarac odmahuje glavom, a žena se krsti i kaže: 'Budi Bog s nama'. Njih dvoje idu dalje, a aktivisti info-centra Parade ponosa u ulici Kralja Milana koji je otvoren krajem avgusta se smješkaju. 'Da', kažu Aleksandar Savić i Milica Volić koji danas dežuraju u centru, 'neki prolaznici su ogorčeni, ali većina ljudi jednostavno konstatuje da smo tu'. Mnogi radoznalci uđu unutra, i to ne samo lezbejke, homoseksualci, trans-osobe, strani turisti, već i mladi srpski heteroseksualci ili roditelji koji svoju djecu hoće da informišu na licu mjesta. Jer, LGBT je i dalje tabu-tema u srpskom obrazovnom sistemu. Volić priča o slatkoj bakici i njenom gej unuku koji joj se povjerio. Roditelji još ne znaju. Baka se info-centru raspitala kako da pomogne u ovoj 'nezgodnoj' situaciji. Naiđu i protivnici parade. 'To je dobro', kažu aktivisti, 'jer razgovaraju mada imaju različita mišljenja'."

U tekstu za Tagescajtung autor Andrej Ivanji dalje piše: „Parada ponosa, LGBT-centri ili klubovi su u Berlinu, Londonu ili Parizu već dugo dio svakodnevnog života. Ali to nije slučaj u Beogradu, a posebno ne u srpskoj provinciji. Iako LGBT-scena postoji, ona je u sjenci, daleko od pogleda konzervativne javnosti. Na ulicama Srbije nećete vidjeti lezbejski ili gej par kako se drži za ruke ili se ljubi. Oni su nevidljivi. Jednom godišnje to je drugačije. Nedjelju dana prije Parade ponosa, LGBT-scena predstavlja se na panel-diskusijama, koncertima, izložbama i žurkama. A tu je i informativni centar u centru grada, odmah pored vladinih zgrada."

„'Beogradska Parada ponosa nije ni blizu veselog festivala kao što je to slučaj u Berlinu', kaže Volić. Jake policijske snage moraju da štite učesnike, a centar grada je tokom Parade praktično blokiran. Zbog toga mnogi homoseksualci do sada nisu željeli da učestvuju na Paradi. Ali, makar su se vlasti poslednjih nekoliko godina pokazale odlučne da Paradu omoguće – između ostalog i zato što je to jedan od zahtjeva Brisela."

„Tagescajtung" primjećuje da „za lagano rastuću percepciju srpske LGBT-zajednice u Srbiji nije nebitna i Ana Brnabić. Ona je u junu izabrana za premijerku – lezbejka je i to ne krije. Predsjednik Aleksandar Vučić podržao je njenu kandidaturu. Međutim, u Srbiji jedva da ima političara koji sa istinskim uvjerenjem govore o Paradi ponosa. Oni se uglavnom pozivaju na to da Zapad zahtijeva poštovanje tog ljudskog prava", zaključuje „Tagescajtung".

Srbija: stabilnost ispred demokratije

U blogu o Istoku na portalu njemačkog javnog servisa MDR, nalazimo takođe tekst Andreja Ivanjija – o svemoćnom Aleksandru Vučiću koji njeguje kult ličnosti u Srbiji. Evo nekih tipičnih dijelova tog opširnog teksta:

„'Bosna i Hercegovina u Srbiji ima istinskog i iskrenog prijatelja', rekao je nedavno srpski predsjednik Aleksandar Vučić tokom zvanične posjete Sarajevu. On je dodao da je to rekao ne samo u svoje ime, već i kao srpski predsjednik. Vučić kaže da Bosna može da bude uvjerena da Srbija priznaje njen teritorijalni integritet i da susjednoj zemlji neće praviti problema. Upravo to su bile riječi koje su najvažniji političari u Briselu i Berlinu željeli da čuju, naročito od nekoga ko je za vrijeme jugoslovenskog rata u parlamentu Srbije prijetio da će „ubiti 100 muslimana za jednog ubijenog Srbina" ako Zapad bombarduje položaje Srbije u Bosni."

„Samo nekoliko dana prije posjete Sarajevu, Vučić nije bio tako prijateljski nastrojen. Doduše, tada se radilo o unutrašnjoj, a ne regionalnoj politici. Kao jedini gost u emisiji 'Ćirilici' na TV Happy, predsjednik države se obračunao sa cjelokupnom srpskom opozicijom. 'Prezirem vas', rekao je Vučić. On prezire 'lenjost opozicionih lidera, to što spavaju do pola jedanaest, što ništa ne rade, lažu i stalno nešto zakeraju'."

„Vučić uživa podršku Brisela i kancelarke Angele Merkel, uprkos tome što sloboda medija i vladavina prava u Srbiji u izvještajima Evropske komisije već godinama dobijaju loše ocjene, a demokratsku kulturu i političku komunikaciju da i ne pominjemo. Građanska opozicija se žali da Zapad zatvara oči pred onim što se dešava na unutrašnjopolitičkoj sceni u Srbiji, sve dok Vučić vodi mirovnu regionalnu politiku i održava 'zdravu' distancu prema Rusiji. Tako je nastao izraz 'stabilokratija' koji označava da je stabilnost ispred demokratije. Vučiću je dozvoljeno da razvije autokratski režim sve dok obavlja svoj regionalni domaći zadatak, kao nedavno u Sarajevu."

„Vučić svoju moć crpi iz podrške naroda. On je neprikosnoveno moćan. On ne toleriše nikakve kritike, postrojava svoje ministre, tretira ih kao svoje đake… Kad god treba da se donese neka odluka, u vladajućoj koaliciji se kaže: 'Odluku će donijeti predsjednik Vučić. Predsjednik Vučić najbolje zna šta je najbolje za Srbiju.' Očajnim masama gubitnika tranzicije, Vučić obećava bolji standard – samo treba da ga slijede. Za njihovu bijedu on okrivljuje druge, mada je više od 25 godina u politici", zaključuje se u tekstu za njemački MDR.

Priredila Dijana Roščić