Netanjahu između sudnice i aneksije palestinske teritorije | Politika | DW | 16.09.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Netanjahu između sudnice i aneksije palestinske teritorije

Ako izraelski premijer Netanjahu izgubi izbore u utorak, čeka ga suđenje zbog korupcije. Zato biračima obećava novu aneksiju palestinske teritorije. Tako od rješenja bliskoistočnog pitanja nema ništa, piše Rajner Zolih.

Benjamin Netanjahu je pod pritiskom. Na čelu Izraela je već 13 godina a ovog utorka (17. septembar) na prijevremenim izborima želi da ponovo pobijedi. Ali, stvari ne idu baš kako to Benjamin „Bibi“ priželjkuje.

Doduše Netanjahu već mjesecima neumorno, i to s uspjehom, upozorava na opasnost od neprijateljski nastrojenog Irana po izraelsku bezbjednost. Retorikom protiv Teherana naišao je na simpatije na unutrašnjem planu, ali čak i u nekim zemljama Arabijskog poluostrva. Još je važnije da za oštri anti-iranski kurs ima bezrezervnu podršku najmoćnijeg saveznika – Sjedinjenih Država. Ta podrška je jasna i bezrezervna kao i podrška kad je u pitanju aneksija Golanske visoravni i definicije Jerusalima kao jedinstvene i nedjeljive prestonice Izraela.

Pa ipak NetanjaNetanjahuov najvažniji saveznik, američki predsjednik Donald Tramp, uvijek napravi po neko iznenađenje. Recimo, odnedavno govori da bi mogao da se sastane sa predsjednikom Irana. Nešto poput reprize sastanka s Kimom Džong Unom.

Ako se to zaista i dogodi, Netanjahu bi to mogao da doživi kao nož u leđa. Uz to, Tramp je uklonio iz administracije dvojicu političara bliksih Netanjahuu – savjetnika za nacionalnu bezbjednost Džona Boltona i bliskoistočnog posrednika Džejsona Grinblata. Povrh svega dolaze medijski napisi o navodnom izraelskom špijuniranju Bijele kuće što bi moglo da oteža odnose Vašingtona i Jerusalima.

No najveća opasnost za Benjamina Netanjahua i njegov uspjeh na izborima dolazi od njega samog. Ankete predviđaju neizvjesnu trku između njega i bivšeg načelnika generalštaba Benija Ganca. Dakle Netanjahuov poraz je moguć. A poraz bi za sobom povukao komplikovane posljedice – premijeru nad glavom vise tri optužbe zbog korupcije. Bez premijerske fotelje nema šanse da se izvuče od krivičnog gonjenja pozivajući se na imunitet.

Sollich Rainer

Rajner Zolih

To je jedan od razloga što se Netanjahu grčevito bori za opstanak na vlasti. I zbog toga se u posljednje vrijeme pokazuje posebno tvrdim prema anti-izraelskim paravojskama poput Hezbolaha i Hamasa. I zbog toga je obećao da će, ako pobijedi, izvesti „sveobuhvatnu“ aneksiju Jordanske doline u kojoj, prema nekim podacima, živi oko 60.000 Palestinaca i svega oko 5.000 izraelskih naseljenika.

Mnogi posmatrači u Izraelu, ali i u Njemačkoj, u najavljenoj aneksiji vide samo predizborni manevar. Možda su u pravu. Ali, to je samo pretpostavka.

Jer o Netanjahuovom predlogu se već neko vreme žučno raspravlja u Izraelu, a čak su i njegovi politički protivnici spremni da podrže aneksiju. No, oni ne vjeruju da Netanjahu zaista misli ozbiljno i da je uopšte u stanju da ovaj naum sprovede u djelo. Sada je premijerova verodostojnost na kocki: hoće li ovo predizborno obećanje naprosto gurnuti pod sto ako pobedi?

Aneksiju Jordanske doline može sprovesti samo uz podršku Donalda Trampa koji se za sada drži vrlo rezervisano po ovom pitanju. Mjesecima postoji velika nedoumica oko toga što sadrži famozni bliskoistočni plan Trampove vlade i hoće li, kako je najavljeno, biti objavljen nakon izbora u Izraelu. Pitanje je da li ovaj plan predviđa aneksiju Jordanske doline i nastavak gradnje jevrejskih naselja na palestinskim teritorijama.

To bi bilo vrlo opasno. Zbog izraelske politike gradnje naselja, palestinskih unutrašnjih sukoba, stalnog nasilja i nedostatka dobre volje na obje strane, ideja o dvije države, izraelskoj i palestinskoj, čini se sve daljom. Nove aneksije bi onemogućile stvaranje palestinske države. Shodno tome bi svaka aneksija mogla da izazove novu eksploziju nasilja.

Dugoročno za Izrael nastaje novi problem: što više Palestinaca živi na izraelskoj državnoj teritoriji, to će teže biti da država na duže staze zadrži karakter i jevrejske i demokratske. Ako se Palestincima i dalje budu uskraćivala građanska prava koje uživaju državljani Izraela, tada će populistička krilatica o Izraelu kao „zemlji aparthejda“ dobiti nove pristalice.

Tiho približavanje Izraela i arapskih država bi u tom slučaju propalo. Pri tom je poređenje sa Južnoafričkom Republikom i aparthejdom istorijski u najmanju ruku neprecizno i koristi se kao borbeni poklič da se diskredituje Izrael. U bezbjednosnom interesu Izraela je da takva poređenja ne dobiju novu municiju.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije