Neodgovoran odnos prema hrani

I dok u istočnoj Africi milioni ljudi umiru od gladi, djeca pate od neuhranjenosti - špekulanti skladište ogromne količine pšenice, pirinča ili kukuruza koje kupuju jeftino od poljoprivrednika i čekaju na povećanje cijena. Hrana je sve skuplja, svjetska populacija raste. A hrane zapravo ima dovoljno. Dženi Gustavson iz švedskog Instituta za hranu i biotehnologiju (SIK) kaže: "Globalno gledano, trećina proizvedene hrane se izgubi na putu od polja do potrošača. To je svake godine oko 1,3 milijarde tona".

Ovaj institut je jedan od autora studije o gubicima namirnica sprovedene po nalogu FAO, Organizacije UN-a za ishranu i poljoprivredu. Ako se gubici smanje, i hrana pažljivo koristi, glad bi mogla da se suzbije.

Bacanje hrani štetno i za klimu

Istovremeno se može reći da neodgovoran odnos prema hrani veoma šteti i klimi: "Grubo procjenjujući, kilogram hrane emituje kilogram ugljen dioksida", kaže Gustavson. To znači da gubitak 1,3 milijardi tona hrane znači nepotrebno zagađivanje sa 1,3 milijardi tona ugljen dioksida - to je više od četiri odsto godišnje globalne emisije CO2.

Rezultati istraživanja su u suprotnosti sa prethodnom politikom FAO. Do sada, ova organizacije UN-a je zanemarivala pitanja klime. Do sada je svoju politiku zasnivala na premisi da bi do 2050. globalna proizvodnja hrane trebalo da se poveća za 70 odsto. Sada su postavljeni novi ciljevi.

Hrana se gubi tokom cjelokupnog prehrambenog lanca, od poljoprivredne proizvodnje do potrošnje u domaćinstvima. Istraživači iz SIK-a su studiju sproveli na osnovu podataka iz 151 zemlje. U siromašnijim zemljama Afrike i Azije, problem leži na početku lanca. Zbog kvarenja plodova i žetve, tamo se po glavi godišnje gubi između 6 i 11 kg hrane. Voće, meso i mlijeko se kvare na vrućini. Međutim, Evropljani i stanovnici Severne Amerike su još gori: oni po osobi godišnje bace u smeće 95 - 115 kg hrane, mada je ona još uvek dobra za jelo.

Tehnologija za duži rok trajanja

Industrija je već najavila nove koncepte mašina za pakovanje namirnica kao i "pametnu" ambalažu. Međutim, to neće moći tako lako da se sprovede u djelo. Poljoprivrednici u Nigeriji prvo moraju biti uvjereni da je bolje da svoje sirove proizvode pakuju odmah, na licu mjesta, nego da ih nezaštićene šalju na put. A još je teže izboriti se sa zapadnjačkom nezainteresovanošću i bezbrižnošću : "Mnogi potrošači se slijepo drže datuma na pakovanju, mada su mnoge namirnice svježe i kada im istekne deklarisani rok trajanja ", kaže psiholog Štefan Grinevald iz Kelna.

U rješavanju problema trebalo bi da pomognu indikatori vremena i temperature, koji bi u svakom trenutku pokazivali stvarnu svježinu proizvoda. BASF na primjer nudi naljepnice za ambalažu sa posebnim pigmentom: ukoliko sadržaj više nije za jelo, naljepnica promijeni boju.

Pakovanja sa mikročipovima

S druge strane Sonoco, firma sa sjedištem u SAD-u razvija pakovanja sa integrisanim mikročipovima. Oni preko senzora non-stop skupljaju informacije o proizvodu, kao što su na primjer nivo vlažnosti i temperatura. Ako tako dobijene informacije ukazuju na razlike u odnosu na programirane, normalne vrijednosti, ambalaža inicira alarm.

U budućnosti će i posude za hranu morati biti efikasnije nego do sada. Fraunhofer Institut istražuje novu vrstu plastike, koja bi u obliku posuđa uticala na sadržaj, uklanjala kiseonik i štetne mikrobe - a time i produžavala rok upotrebe hrane.

U mnogim zemljama u razvoju se traže neke druge tehnike. Grupa predstavnika firmi kao što je Boš, na primjer putuje po Indiji sa mobilnim mašinama za ambalažu i seljacima demonstrira prednosti zapakovane hrane. Međutim, čak i ako oni ubuduće budu bolje štitili svoju žetvu za zaštitu klime je od presudne važnosti da potrošači na zapadu prestanu da bacaju ogromne količine hrane.

Autor: Dijana Roščić (špigel, dpa)
Odg. ured.: Jasmina Rose