“Neka bude svjetlost” – i bi internet mreža

Svjetlost ima moć govora! To je stvarnost u jednoj laboratoriji Univerziteta u Edinburgu. Grupu istraživača predvodi profesor iz Bremena Harald Has. Laboratorijska oprema im je jednostavna: lijevo je jedna bijela kutija, a u njoj najobičnija lampica – poznatija kao LED dioda. Na lampicu je prikačen maleni odašiljač. Na suprotnoj strani je prijemnik.

„Ovdje imamo jednu svjetleću diodu koja prenosi muziku. To vam možemo dokazati tako što ćemo jednostavno rukom prekriti snop svjetlosti – ton ili muzika na prijemniku nestaju! Kada ponovo oslobodimo put svjetlosti, muzika ponovo počinje. To je prenos audio podataka LED diodom.“

Svjetlost je svuda

Harald Has svuda primjećuje vještačku svjetlost. Svjetlost koja može da služi, ne samo za osvjetljavanje stanova, kancelarija i ulica, nego i za prenos podataka. I to u tišini, lako i brzo. Profesor Has ima viziju: „Ideja je ogromna kada shvatite koliko je izvora svjetlosti postavljeno oko nas. Kada pretpostavimo da svaki taj izvor svjetlosti može da prenosi podatke, shvatamo da je u pitanju potencijal da se naša bežična komunikacija žestoko ubrza i poboljša.“

Profesor Has nije samo sanjar. On istražuje zajedno sa mladim naučnicima iz cijelog svijeta. Već planira i osnivanje firme koja bi prodavala primopredajnike veličine glave čiode. Ovi odašiljači i prijemnici će se ugrađivati u LED lampice, telefone i računare. Taj minijaturni primopredajnik je sve što je potrebno da bi svjetlost prenosila podatke: muziku, slike, snimke, tekstove…

Od restorana do podvodnih robota

Provjerili smo i kako bi to izgledalo u praksi. Sa Haraldom Hasom smo prošetali ulicama Edinburga. Svjetla su svuda. Mnoga od njih dolaze od LED lampi. „Evo ovde je restoran, a ispred je karta jela i pića osvijetljena LED lampom. U budućnosti ću moći samo da prinesem svoj smartfon i da preuzmem cijelu kartu. Tako mogu uvijek da pogledam šta nudi taj restoran.“

To je samo početak. Pomoću ovog sistema informacije bi mogli da razmjenjuju i automobili koji se na trenutak međusobno osvijetle na putu. Ili recimo podvodni roboti i druge mašine. „Mogu već da zamislim da ćemo se na internet konektovati uz pomoć lampe na radnom stolu“, kaže Has.

Naravno, neophodno je da svuda budu postavljane LED lampice koje su ionako štedljive i ne štete okolini. Dakle, nekoliko muva jednim udarcem. Prenos podatka svjetlošću ne bi mogao da zakaže poput današnjeg interneta, tvrdi Has. „Pogledajte šta se dešava u Americi! Tamo između četiri i šest popodne teško može da se pristupi internetu sa iPhone-a jer u to vrijeme svi hoće na internet pa je mreža preopterećena. Sadašnji širokopojasni internet je ograničen, a mogućnosti svjetla bile bi neograničene.“

Prenos podataka uvijek i svuda – to je san Haralda Hasa. A možda je to i nastajanje savršene internet demokratije: besplatan pristup svima i svugdje.

Autori: Andreas Majn / Nemanja Rujević

Odg. ur.: Azer Slanjankić