Nasilje nije put uspješnom izlječenju | Komentar | DW | 13.08.2012
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Nasilje nije put uspješnom izlječenju

Nakon nedavnog ubistva štićenika jednog centra za odvikavanje od upotrebe droga, što je prema medijskim pisanjima najvjerovatnije bila posljedica batinanja, pitamo se kako funkcionišu komune u Bosni i Hercegovini.

Symbolbild für Crystal-Konsument, der nicht erkannt werden will. Copyright: Karin Jäger/ 13.06.2012, Rechtrefrei für DW. DW/Karin Jäger

Crystal Meth Crystal-Konsument

Prije slučaja ubistva štićenika u terapijskom centru “Sretenje” kod Loznice u Srbiji od prije nekoliko dana, za šta je osumnjičen sveštenik Branislav Peranović, javnost je bila zgrožena metodama fizičkog zlostavljanja koje je sprovodio Peranović nad štićenicima u centru “Crna Reka”. Tragom toga postavlja se pitanje da li je izuzetak ili pravilo da se u terapijskim centrima sprovodi fizičko zlostavljanje, kao oblik terapije.

Na području BiH postoji pet komuna za ovisnike o drogama: po jedna u Sarajevu, Kaknju i Međugorju i dvije u Banjaluci – „Marjanovac” i „Bastasi”. Dragan Janjić bivši je štićenik terapijske zajednice “Marjanovac”. 20 godina je bio na heroinu a dvije godne terapije su mu promjenile život. Nakon toga tri godine je radio u centru kao psihoterapeut. Kaže da se zajedica zasniva na psihoterapijskom programu uz fizičke poslove. “Bilo je šest sektora - štala, čišćenje kuće, priroda, praona, kultura i kuhinja.”

Banja Luka Bastasi

Put ka izliječenju

“Fizičkog zlostavljanja ili bilo kakvog oblika nasilja nije bilo”, priča Dragan i dodaje da su imali “uslove samo takve”. On navodi da je imao kontakt sa ljudima koji su boravili u terapijskom centru „Crna Reka”. “Kažu da je to bio pakao. Samo rad a ako neće da radi, šibaj. A to ne može tako. Mora se doći do problema zbog čega si ti to počeo”, priča Dragan.

Čovjek na prvom mjestu

Dok je “Marjanovac” kod Aleksandrovca zajednica u kojoj borave i muškarci i žene, terapijski centar “Bastasi” rezervisan je samo za muškarce. Radi od 2003. godine u okviru Udruženja građana Viktorija. Progam traje dvije godine a zasniva se kako kaže Tamara Todorović psiholog u savjetovalištu na programu u kojem je čovjek na prvom mjestu te da ništa nije prepušteno slučaju. Norme se poštuju kako bi štićenici spoznali i promjenili sebe nakon završenog programa.

Banja Luka Bastasi

Tamara Todorović, psiholog

Slučaj ubistva štićenika u Srbiji zgrozio je i voditelje ovog programa, kaže Todorović i dodaje: "Naš program ne podržava nikakvo nasilje. Štićenici mogu imati stimulativne mjere u smislu da ako uradi neki postupak u komuni koji nije za njegovo dobro, onda se on stimuliše da razmisli o tim posljedicama. Program je izazovan. Ako ste u izolaciji sa nepoznatim ljudima nije lako ali to je, uslovno rečeno, cijena koju čovjek mora da plati za svoje zdravlje", kaže Todorović.

Uspješnost programa u Bastasima je visokih 90 odsto i lica koja su završila program uspješno su se vratila u društvo. Jedan od njih je i Vanja iz Banjaluke, ovisnik punih 10 godina, sada zaposlen u komuni kao tehnički operater. Sistem je kaže Vanja tako postavljen da se poštuje hijerarhija, pa stariji momci obično uvode mlađe, odnosno nove članove u pravila ponašanja.

Banja Luka Bastasi

Vanja, bivši ovisnik

"Mi u komuni imamo štalu, pet svinja, osam koza, plastenik , baštu. Momci idu i po selu, sarađujemo i sa seljacima, uz pratnju tehničkog operatera", priča Vanja, navodeći da radni dan traje do 19 časova: "U pola osam je dnevnik koji je obavezan. To je jedini prozor u svijet u komuni. Imamo tri dnevnika. Jedno veče RTRS, drugo srbijanski i treće federalni. Fizičko nasilje, ili droga da se unese... odmah slijedi isključivanje iz komune".

Stimulansi ili fizičko zlostavljanje kao terapija

Život u zajednici isplaniran je do najsitnijih detalja. Osim radnog dijela programa, postoji i terapijski dio što podrazumijeva razgovor sa štićenicima. Psiholog iz Banjaluke Aleksandar Milić kaže da je svaki oblik nasilja u terapijskim zajednicama nedopustiv jer takve metode stvaraju kontra-efekat. "Postoje stimulativne mjere, on ima zadovoljenje potreba u okviru normi ali je stimulisan da može imati više ili manje, zavisno od toga kako se on angažuje. To je jedan vid potkrepljenja i stimulacije."

Banja Luka Bastasi

Bastasi

Slučajevi fizičkog zlostavljanja u komunama u BiH nisu zabilježeni a i iz navedenih primjera može se zaključiti da se u terapijskim zajednicama sprovode programi, prilagođeni uspješnoj resocijalizaciji bivših ovisnika. U BiH nema preciznih podataka o broju ovisnika ali se prema nepotpunim podacima pojedinih udruženja, pominje brojka od 120 hiljada od čega je oko 7.500 intraveoznih.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić

Reklama