Napadi na izbjegličke domove | Politika | DW | 17.03.2016
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Napadi na izbjegličke domove

Ovoga četvrtka treba da bude izrečena pesuda podmetačima požara u izbjegličkom centru u Zalchemendorfu u Donjoj Saksoniji. Slični napadi u posljednjih 25 godina rijetko su bivali procesuirani.

Njemačka 2015/2016. Kroz prozor je ubačena zapaljiva materija. Kanister s benzinom se zapalio u hodniku. Na ulici stanovnici aplaudiraju s odobravanjem ili jednostavno ne obraćaju pažnju. Pojedini koji su pomagali izbjeglicama dobijali su prijetnje smrću, kao i Daniel Molitor iz jednog izbjegličkog centra iz Drezdena. "Već sam dobio dvije prijetnje. Šta treba da me razapnu", priča.

Međutim, napadi postaju sve neobuzdaniji i učestaliji, i to ne samo u istočnoj Njemačkoj već i u Bavarskoj, Baden Virtembergu i Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Statistike Savezne kriminalističke službe bilježe drastičan razvoj događaja. Od 2011. kada je zabilježeno 18 napada na domove za izbjeglice i potražioce azila u 2015. se dogodilo 900 napada. Samo u malom broju slučajeva se protiv počinioca vode procesi.

Operativni centar u Saksoniji, koji istražuje krivična djela počinjena od strane desnih ekstremista, preduzima korake protiv počinioca u ovoj istočnoj saveznoj pokrajini. Najveći izazov za istražne organe predstavlja to što su počinioci promijenili profil, kaže šef ovog centra Bernd Merbic (Merbitz). "Klasičnih desničara u spitfajer jaknama i dubokim čizmama odavno već nema." Sve češće se događa da su počinioci nepoznati policiji, odnosno da se radi o do sada besprijekornim građanima, najčešće muškarcima između 18 i 35 godina, napominje Merbic.

Napadi u ime naroda

Svijest o nepravdi je u dijelu stanovništva očigledno niska, kao što po pravilu pokazuju izjave građana u blizini mjesta zločina. Prije godinu dana, kada je došlo do napada na izbjeglički centar u Treglicu (Saksonija Anhalt), protokol slučaja je pokazao neraspoloženje stanovništva, jer kako su govorili "ovo s izbjeglicama je baš uzelo maha". Niko se više ne osjeća sigurno, kazao je tada jedan građanin.

Aneta (Anetta) Kahane iz Amadeu-Antonio fondacije koja pruža podršku izbjeglicama užasnuta je ovakvim izjavama. "Kada se počine ovakva nasilna djela prema jednoj određenoj kategorji ljudi, u ovom slučaju prema izbjeglicama, onda to izaziva rasizam i nasilje u jednom dijelu stanovništva."

Krov izbjegličkog centra u plamenu koji vatrogasci pokušavaju ugasiti

Rasizam u Treblicu - požar u izbjegličkom centru

Ovakvo postupno povećanje podrške u jednom dijelu stanovništva je zasluga potpirivanja od strane političkih huškača, jasno je to i Franku Cobelu (Zobel). On radi pri mobilnom Centru Ezra za pomoć žrtvama desničara i rasista u blizini Erfurta. "Ovakvo rasističko raspoloženje u društvu i politici podržava ono što rade počinioci." A ovi onda osjećaju da je kvazi legitimno to što čine, odnosno da napade vrše u ime naroda. Sudski protokoli protiv optuženih pokazuju da oni zaista tako i misle, bez obzira što odbrana često govori kako su bili "pijani".

No, kao i mnogi drugi predstavnici nevladinih organizacija, i Aneta Kahane može da potvrdi da se na mjestima napada nalazi takođe i "druga strana", dakle ljudi koji ulažu napore u integraciju izbjeglica.

Ali, oni sve češće moraju da se brane zbog svoje borbe protiv napada i neprijateljstava. "Ovo je još uvijek malo primjetno da ovi konflikti prerastaju i u velike porodične konflikte", kaže Kahane i ne nada se da bi se nešto moglo promijeniti u pozitivnom smislu. "I to se ne može sada brzo prigušiti i okončati, jer Njemačka ima značajan potencijal za čistim rasizmom." Proces promjena će tako još potrajati.

Tužna istorija napada

Ovim procjenama u prilog govore i napadi na domove za izbjeglice koji se događaju već 25 godina. Prvi su se dogodili početkom 1990-ih u gradovima kao što su Hojersverda, Rostok, Ašafenburg, Špajer i Imenhauzen. 1991. su u Sjevernoj Rajni Vestfaliji dvije djevojčice od šest i osam godina starosti pretprjele teške opekotine. U Libeku je 1996. desetoro ljudi stradalo u požaru u jednom izbjegličkom centru. Za taj zločin niko do sada nije odgovarao.

Izgorjeli izbjeglički centar

Mjesto zločina - Libek 1996.

U podmetnutom požaru u Ludvigshafenu su djeca pretrpjela teške opekotine jer nisu pravovremeno izvučena na sigurno. Narednih godina su se povećali napadi na izbjeglice podmetanjem požara. Policija, državna tužilaštva, organizacija Pro azil i Amedeu-Antonio fondacija stotine stranica su popunile napadima na izbjegličke centre.

A od kada dolazi sve više izbjeglica sve su učestaliji napadi. I ne događaju se napadi samo na zgrade u kojima se planira otvoriti neki prihvatni centar, već se napadaju i već naseljeni centri za izbjeglice. I stoga su postupci počinitelja postali sve brutalniji. Zbog ovakvog stanja u zemlji mnoge izbjeglice se plaše da uopšte izađu na ulicu i napuste izbjegličke domove, kaže Frank Cobel iz Ezra-e. "Njihovo kretanje je u potpunosti ograničeno", primjećuje Cobel i zaključuje kako je integracija izbjeglica u njemačko društvo u ovakvim okolnostima nemoguća.

Preporuka redakcije