Nakon posjete ministra odbrane Strucka Kunduzu

Šta rade njemacki vojnici u ovom zabacenom kutku Afganistana. Ovo pitanje prvo pada na pamet kada se prilazi ulicom ka njihovom logoru. Cesta je puna rupa i nadziru je vojnici Mohameda Dauda, jednog od najmocnijih ljudi u Kunduzu. Daud je komandant privatne armije ministra unutrašnjih poslova Fahima. Ona po potrebi može da broji i do 30.000 ljudi. Nasuprot tome je samo 230 njemackih vojnika stacionirano u tom gradu. Daud vjerovatno nije bio oduševljen što Nijemci stižu u njegov kraj. Za njemacke vojnike je od pocetka bilo jasno da se ništa ne smije poduzeti bez Daudovog odobrenja. Vojnici Bundeswehra su tu da bi potpomogli stabilizaciju regiona, ali postoji i realna opasnost da postanu sredstvo u rukama lokalnih lidera kao što je Daud. Vec je zabilježen jedan takav pokušaj. Od Bundeswehra se prilikom Struckove posjete zatražilo da pomogne u borbi protiv proizvodjaca narkotika. Pri tome je svima jasno da je sam Daud umiješan u trgovinu drogama i da od toga dobro zaradjuje. Situacija je vrlo brzo rascišcena jer mandat Bundeswehra ne predvidja spaljivanje polja zaadjenim makom od kojeg se pravi droga. Ipak je u ovom slucaju bilo jasno kakve su želje lokalnih mocnika: na internacionalnom planu se demonstrira prisustvo njemackih vojnika, ali na terenu je njihovo djelovanje krajnje ograniceno. Komandanti su vrlo brzo spoznali da je za njihovo djelovanje ovdje potrebno mnogo diplomatske vještine. Na srecu su prvi mjeseci angažmana protekli bez problema. Ipak, njemacki vojnici bi brzo mogli postati meta za one kojima je vlastita moc i funkcija preca od provodjenja zakona i demokratskih izbora. Programi izrade infrastrukture u koje su ukljuceni njemacki vojnici su bez ikakve sumnje od pomoci, ali oni sami po sebi nisu opravdanje za angažman Nijemaca. Dugorocni dobitak bi se mogao ostvariti samo ako bi njemacki vojnici u regionu Kunduza bili u situaciji da pruže podršku legalno izabranoj afganistanskoj vladi