Nada i nakon godišnjice od zatvaranja granica

Malo grčko selo Idiomeni na granici sa Makedonijom protekle godine je bilo preplavljeno hiljadama izbjeglica. Bilo je to vrijeme kada je sporazum između EU i Turske o izbjeglicama tek stupio na snagu. Mnogi migranti su se nadali da će granica ponovo biti otvorena. Danas je u ovom selu mirno. Samo znak na kojem piše "Nada" i granična ograda podsjeća da je ovdje nekada bio jedan od najvećih izbjegličkih logora u Evropi. Danas je zabranjen pristup ovom logoru. S vremena na vrijeme pojave se iz inostranstva dobrovoljni pomagači, ali ih odmah odvedu u lokalnu policijsku stanicu kako bi ih ispitali. Novinarima je potrebna dozvola grčkih vlasti ako žele da posjete Idiomenu. U tom slučaju oni tamo odlaze uz pratnju oficira grčke vojske. 
Službenici evropske agencije za zaštitu granica Frontex pomažu odnedavno grčkim vlastima u sprječavanju ilegalnih ulazaka u zemlju. Za ovu misiju Frontexa na raspolaganju stoji 40 službenika, među kojima su i specijalisti za prepoznavanje falsifikovanih pasoša. Službenici Frontexa nadziru veći dio grčko-makedonske granice i kontrolišu teretne vozove, kako ne bi bili korišteni za ilegalni transport migranata. "U prvih mjeseci ove godine nekoliko hiljada ljudi je ilegalno prešlo granicu", kaže glasnogovornica Frontexa Ewa Moncure. 

Prelazak granice uz GPS

24-godišnji Mohammed iz Sirije čeka na premještanje u pravcu sjevera Evrope, koje treba uslijediti službenim putem. Njegovi prijatelji ga zovu Mr. Smiley, jer i pored svih patnji i strahota koje je doživio, stalno ima osmjeh na licu. Zajedno sa svojim bratom stigao je pred grčku granicu kratko pred zatvaranje. Izvukli su brojeve sa kojima su čekali da pređu granicu. Njegovom bratu je uspjelo da pređe granicu, dan prije nego je zatvorena. Mohammed nije uspio da je pređe. Nakon što je izvjesno vrijeme proveo čekajući u Idiomeni, odlučio je da ilegalno pređe granicu i potraži svoga brata. 
"To mi je uspjelo uz pomoć nekoliko prijatelja i uz GPS-funkciju na mom smartphoneu. Pješačili smo devet sati, prešli rijeku u blizini granice i kada smo bili na makedonskoj strani izbjegli smo da uđemo u grad Đevđeliju jer tamo patrolira mnogo policajaca. Kada smo došli do željezničkih šina, slijedili smo taj put koji nas je doveo do izbjegličkog logora Đevđelija", ispričao nem je Mohemmed koji je tamo zaista našao svog brata. Nakon višemjesečnog čekanja su se obojica vratila u Grčku i tamo prijavili za preseljenje. Imali su u tome sreće jer, za razliku od mnogih drugih, dolaze iz Sirije.  

Teretnim vozom za Njemačku

Stotinama ako ne i hilljadama izbjeglica, koje su boravile u grčkim izbjegličkim logorima se izgubio svaki trag. Jedan dio se domogao zemalja sjeverne Evrope, neki su se vratili u Tursku a neki čak i u Siriju. Iza ozloglašenog izbjegličkog logora u blizini Soluna redovno saobraćaju teretni vozovi u pravcu sjevera a ponajviše u pravcu Njemačke. Izbjeglice tu žive u starim vagonima i odlaze po hranu u obližnji izbjeglički logor. Nemaju novca za dalje putovanje ali ni šansi za prebacivanje u neku drugu zemlju EU ili dobijanje azila u Grčkoj zato što većina njih dolazi iz Alžira, Tunisa ili Maroka. Svi oni čekaju na priliku da uskoče u neki teretni voz u pravcu sjevera Evrope. Kada smo stigli na lice mjesta, grčka policija je upravo uhvatila grupu od 20 ljudi, koji su pokušali uskočiti u teretni voz. "I ja bih to pokušao, ali veoma je opasno", kaže jedan mladi Alžirac.

 Zamke krijumčara ljudima

Drugi opet mogu da plate da ih prokrijumčare u neku od "obećanih" zemalja. Uprkos sporazuma između EU i Turske i bolje kontrole granica, zatvaranje Balkanske rute je krijumčarskim bandama omogućilo procvat biznisa. Jedan napušteni objekat nedaleko od Soluna postao je mjesto okupljanja za izbjeglice-beskućnike, koji nemaju pristupa izbjegličkim logorima ali i za one koji čekaju da im krijumčari ljudima daju znak za polazak. 

23-godišnji Abdullah, izbjeglica iz Afganistana, odrastao je u Pakistanu. Njegova porodica pobjegla je od talibana prije nego što se on rodio. Kada je pakistanska vlada pooštrila mjere protiv Afganistanaca, vratio se u Afganistan. Dva mjeseca nakon toga je odlučio da napusti ovu zemlju. Nakon dugog i teškog puta stigao je u Grčku i to preko rijeke Evros koja se nalazi uz tursku granicu.  Iz mjesta Patras na jugu Grčke pokušao se zaputiti čamcem u Italiju, ali je pri tom uhapšen tako da je odležao nekoliko dana u zatvoru. Nakon puštanja na slobodu dobio je potvrdu koja mu je dopuštala jednomjesečni boravak u Grčkoj sa izuzetkom pristupa graničnom području i Atini. Njegova jedina šansa je bila da podnese molbu za azil u Grčkoj. Ali i pored toga on i dalje želi na sjever. "Otišao sam u Atinu i jednom krijumčaru ljudi dao 3.400 eura za pasoš, ali i dalje čekam na polazak. To je moja jedina šansa. Hoću da odem u Francusku i da se nađem sa rođakom s kojim sam odrastao".   

Dok razgovaramo sa Abdullahom, iz Soluna stiže nova grupa afganistanskih izbjeglica. Kažu da su ih pripadnici snaga sigurnosti na bugarskog granici tukli i da su im uzeli odjeću tako da su ostali samo u donjem vešu. Abdullah je napet i zabrinut. Tu je već dvije sedmice, tolike je pare dao krijumčarima, koji se sada ne javljaju. Boravak od mjesec dana je istekao i on se plaši da bi ponovo mogao biti uhapšen. Drhtavim glasom kaže: "Ako me iko pita za savjet, mogu mu samo reći: 'Ne dolazi. Ovdje je opasno!'