Nada i frustracija u Turskoj

Za turskog umjetnika Erdema Gunduza prva godišnjica od početka protesta u parku Gezi nije razlog za slavlje. Prije skoro godinu dana on je satima nepomično stajao na Trgu Taksim gledajući u portret osnivača moderne turske države, Kemala Mustafu Ataturka. Gunduz je ćuteći protestovao protiv brutalnog policijskog nasilja tokom demonstracija. Hiljade ljudi mu se priključilo. Kao čovjek koji nijemo stoji, pogleda uperenog u jednu tačku, on je postao ikona tih protesta.

Turska vlada i danas sve drži pod kontrolom – medije, sudstvo i policiju, kaže taj 34-godišnjak u razgovoru za Dojče vele. „Policijsko nasilje još je brutalnije. Kada deset demonstranata izađe na ulicu, nasuprot njih stoji 60 policajaca sa vodenim topovima. Ništa nismo dobili demonstracijama. Nema pomaka naprijed. Mediji i dalje nisu slobodni i nezavisni. U istoj smo situaciji kao prije godinu dana, ako ne i u goroj“, kaže Gunduz. On spominje i nedavnu nesreću u rudniku uglja u gradu Soma, u kojoj je život izgubilo više od 300 rudara. Da bi godišnjica imala bilo kakvog smisla, ljudi bi, kaže, trebalo da odu na grobove nastradalih u Somu.

Društvene mreže važnije nego ikada

Ograničena sloboda štampe prošle godine je bila u fokusu masovnih protesta. Dok turski mediji u početku jedva da su spominjali okupljanja u parku Gezi, na društvenim mrežama poput Fejsbuka i Tvitera vladalo je pravo vanredno stanje. Milioni bijesnih građana koristili su internet kao alternativno sredstvo komunikacije. Video-snimci i fotografije objavljivani su svakog sekunda. Snimci hapšenja i prebijanja novinara kružili su na internetu, pa tako i video snimak na kome se vidi kako četiri policajca tuku novinara Gokana Bičiđija. „Aktivnost na društvenim mrežama bila je dirljiva“, kaže on danas.

Internet je postao važan faktor u društvu, kaže Bičiđi za Dojče vele. „To je bilo jedino sredstvo za prevazilaženje cenzure. Vlada i danas društvene mreže doživljava kao opasnost.“ To je razlog zašto su Tviter (Twitter) i Jutjub (YouTube)zabranjeni, objašnjava taj 35-godišnji novinar. Poslije Gezi-protesta, na internetu su nastali mnogi novinarski projekti. Bičiđi je ove godine osnovao novinsku agenciju Dokuz8Haber, koja međusobno povezuje razne društvene mreže. „Interesovanje ljudi iz dana u dan je sve veće“, kaže Bicici.

Nada u civilno društvo

Međutim, upravo zbog protesta u parku Gezi način vladanja Ankare postao je autoritarniji, ukazuje politolog i kolumnista Čengiz Atkar, koji između ostalog radi u Centru za politiku u Istanbulu (IPC). Masovne demonstracije bile su prvi veliki izazov za premijera Redžepa Tajipa Erdogana. „On se ne boji opozicionih stranaka, već moći ulice i protesta”, kaže Aktar za Dojče vele. Taj politolog naglašava da i godinu dana nakon protesta, u Turskoj još nema političke alternative islamsko-konzervativnoj vladajućoj partiji AKP.

Nakon uspjeha Erdoganove partije na lokalnim izborima moglo bi se pomisliti da se sa protestima ništa nije postiglo, kaže Aktar, ali i dodaje: „Međutim, demonstracije su bile psihološka prekretnica za ljude. Strah od javnog izražavanja mišljenja sada je manji.“ Zahvaljujući Gezi-protestima nastalo je jedno hrabro i dinamično civilno društvo, smatra novinar Bicici. „Tome u prilog govori oštriji nastup vlade.“ Ali ne smije se zaboraviti da je moć neke vlade uvijek vremenski ograničena, za razliku od održivosti društvenih promjena, koje mogu i dugoročno da imaju uticaja. „Civilno društvo je budućnost Turske“, ubijeđen je Bicici i to zato što su protesti turskom društvu dali novu dinamiku.

U subotu 31.5. građani se pozivaju na okupljanje na trgu Taksim i svim javnim mjestima u turskim gradovima. Aktivisti se distanciraju od riječi protest i govore o okupljanju – za više demokratije, za poštovanje ljudskih prava, za zaštitu životne sredine i u sjećanje na stradale u parku Gezi kao i na poginule rudare u Somi.